hrvatski

Samoprocjena teškoća slušanja u starijih osoba – postaju li izraženije s porastom kronološke dobi?

U radu je ispitan odnos kronološke dobi i rezultata samoprocjene teškoća slušanja 61 osobe oba spola u dobi od 65 do 89 godina, prosječne dobi 75, 6 godina. Teškoće slušanja ispitane su pomoću u tu svrhu konstruiranog Upitnika za samoprocjenu slušanja. Upitnik se sastoji od 10 čestica odabranih na način da odražavaju učestalost teškoća slušanja u različitim komunikacijskim situacijama/uvjetima i dojam kvalitete slušanja na skali Likertovog tipa od 5 stupnjeva (nikada, rijetko, ponekad, često i uvijek). Pouzdanost Upitnika provjerena je primjenom protokola rtt7 (Dizdar, 1999). Valjanost Upitnika provjerena je faktorskom analizom i testiranjem razlika u rezultatima 30 osoba sa staračkom nagluhošću (prosječna dob 76, 7 godina) i 31 čujuće osobe (prosječne dobi 74, 3 godine) Mann- Whitney U testom. Rezultati samoprocjene teškoća slušanja potom su promatrani u odnosu na kronološku dob. Utvrđena je značajna povezanost (p<.05) između kronološke dobi i rezultata na Upitniku za samoprocjenu slušanja na razini čitavog uzorka, no daljnja je analiza pokazala da su tome doprinijeli odgovori skupine ispitanika bez smetnji u slušanju, dok u skupini osoba sa staračkom nagluhošću ta povezanost nije pronađena. Odgovori na Upiniku za samoprocjenu slušanja nisu se značajno razlikovali obzirom na spol, osim u slučaju jedne čestice, i to u skupini osoba sa staračkom nagluhošću. Za dobivene rezultate ponuđena su moguća objašnjenja. Upitnik za samoprocjenu slušanja pokazao se kao pouzdano, valjano i vrlo ekonomično sredstvo samoprocjene teškoća slušanja, koje može brzo i jednostavno ukazati na potrebu audiološke obrade i logopedske intervencije ili na nužnost njezine prilagodbe. No njegov je potencijal da se iskoristi kao sredstvo probira na oštećenje sluha u odrasloj dobi i/ili kao sredstvo evaluacije rehabilitacije slušanja potrebno je, međutim, tek potvrditi.

Samoprocjena slušanja; prezbiakuzija

nije evidentirano