hrvatski

Specifična kondicijska priprema gimnastičkog stoja na rukama

Stoj na rukama je ključni element suvremenog gimnastičkog sporta koji se razvio iz vojne obuke u antičkoj Grčkoj (Tipton, 2011 ; Wikipedia 2011). U Kini, kao nacionalni oblik umjetnosti, ova „akrobacija“ datira 2500 godina unatrag, a u indijskim kulturama, nazivom Adho Mukha Vrksasa, sastavni je dio jogijskih vješina. Stoj na rukama izvodi se već tisućama godina od trenutka kada su ljudi shvatili da vlastito tijelo, osim na nogama vrlo uspješno mogu održavati u ravnotežnom položaju na rukama. Kroz tradiciju svoj razvoj doživljava u raznim kulturama s različitim usmjerenjima kao: demonstraciju fizičke snage, razonodu (dvorske zabave ; dvorski lakrdijaši ; cirkus), zdravstvenu dobrobit te finalno kao tehničku vještinu i osnovnu sastavnica pojedinih sportskih grana i disciplina. Stoj na rukama je akrobatski elemnt tehnike koji se izvodi u mongim sportskim aktivnostima kao što su: akrobatski ples, sportska akrobatika, cheerleading te ženska i muška sportska gimnastika. Također je sastavni dio različitih ključnih poza u breakdancu (freeze i kick), početna pozicija skokova u vodu s tornja, jedna od poza u sinkro plivanju (s glavom uronjonom u vodu, a nogama izvan nje), sastavni dio borilačkih sportova kao što su capoeira ili pak istočnjačkih tjelovježbenih vještina kao što je yoga. No, svoju posebnost i značajnost pronalazi specifično u sportskoj gimnastici. Poznate su mnoge varijante izvedbe stoja na rukama, ali u svim tehnikama izvođač mora imati odgovarajuću ravnotežu i snagu gornjeg djela tijela (Yedon, Trewartha, 2003 ; Uzunov, 2008). U sportskoj gimnastici stoj na rukama je statički akrobatski element koji čini sastavni dio učenja osnovnih gimnastičkih elemenata. Najvažniji je element na svim spravama gimnastičkoga višeboja (Goeller, 2007). Pripada skupini izdržaja kad se položaj tijela, u stoju na rukama, zadržava do dvije sekunde. U muškoj sportskoj gimnastici, osim vježbe na tlu, takvi se položaji stojeva traže u vježbama na karikama i ručama, a u ženskoj sportskoj gimnastici susreću se u vježbama na gredi. Na preskocima, preči, dvovisinskim ručama, pa čak i na konju s hvataljkama ne zahtijeva se održavanje ravnoteže u položaju stoja ; u tim disciplinama stojevi su sastavnim dijelom ostalih kretnih struktura karakterističnih za te sprave višeboja. Pri izvedbi većine elemenata u sportskoj gimnastici, tijelo vježbača vrlo često mora proći kroz položaj stoja na rukama ili kroz fazu okomice i to vrlo sigurno i uspješno. Bez dobre tehnike stoja na rukama vježbači će imati niz problema u učenju i nadogradnji gimnastičkih elemenata te u procesu daljnjega napredovanja. Izvedbu stoja na rukama karakterizira istovremena zategnutost muskulature cijeloga tijela, što stvara probleme pri njegovu učenju. On je prije svega element koordinacije, ali i ravnoteže. Isto tako, zahtijeva snagu ruku i ramenog pojasa, kao i specifičnu jakost muskulature trupa (Živčić, 2007). Bez obzira što je stoj na rukama jedna od najvažnijih, temeljnih vještina sportske gimnastike u dostupnoj stručnoj i znanstvenoj literaturi (Kerwin, Trewartha, 2001 ; Bolković, Kristan, 2002: Yedon, Trewartha, 2003 ; Karascony, Čuk, 2005 ; Živčić, 2007) ne daje se posebna pažnja praktičanom pristupu treningu ove vještine od početaka ka progresivnosti njegovog učenja. Iz toga razloga, cilj ovoga rada je prikaz osnovnih pripremnih vježbi za učenje stoja na rukama kao sastavnog dijela akrobatskih vještina, kaondicijske pripreme i tehničke kvalitete u mnogim sportovima.

pripremne vježbe ; stoj na rukama ; sport ; edukacija

nije evidentirano