hrvatski

Usporedba psihometrijskih karakteristika kompozitnih testova konstruiranih u sklopu klasične teorije i teorije odgovora na zadatke

Provedeno istraživanje odnosi se na usporedbu dva dominantna teorijska sustava u području teorije testova - klasičnu teoriju testova i teoriju odgovora na zadatke. Usporedba konceptualnih i kvantitativnih razlika provedena je na tri metodološke razine: teorijskom analizom, eksperimentalnom simulacijskom studijom, te analizom empirijskih podataka. Rezultati se odnose na testove snage, koji bazično mjere jednu dimenziju, te čija primjena rezultira binarnom matricom, uz pretpostavku da slučajno pogađanje nema utjecaja na uradak. Središnji dio istraživanja predstavljaju tri simulacijske studije Monte Carlo tipa, koje su omogućile kreiranje binarnih matrica sa zadanim karakteristikama. Prva simulacijska studija pokazala je da su u pogledu pristranosti procjene parametara zadataka u kontekstu oba teorijska pristupa osjetljivi na utjecaj selekcije ispitanika u validacijskom uzorku, te na uporabu kratkih kompozita koji ne omogućuju preciznu procjenu pravog predmeta mjerenja. Pogreška procjene parametara uglavnom je vezana uz veličinu uzorka, mada i selekcija ispitanika povećava pogrešku. Druga simulacijska studija ukazuje na značajan utjecaj konteksta u kojem procjenjujemo diskriminativnost zadataka. Procjena diskriminativnosti nekog zadatka, u kontekstu zadataka značajno manje diskriminative snage, rezultira podcijenjenom procjenom indikatora diskriminativnosti. Treća simulacijska studija pokazuje da u povoljnim uvjetima procjene (težinska prilagođenost zadataka, visoka diskriminativnost) procjena individualnih rezultata i određenje kondicionalne pogreške mjerenja pod modelom TOZ, rezultira smanjenjem pogreške mjerenja na zadanoj razini mjerenog atributa (uz korištene parametre i do 20%). Rezultati ukazuju da u slučaju nepovoljnih uvjeta procjene (mali broj zadataka, težinska neprilagođenost) klasični pristup može rezultirati manjom pogreškom (čak do 25%), stoga se čini optimalnim koristiti informacije dobivene na oba načina. Kombinacija oba pristupa može biti od koristi, pri čemu klasične metode treba preferirati u preliminarnim studijama s manjim brojem ispitanika i nepovoljnijim uvjetima procjene. U kasnijoj fazi teorija odgovora na zadatke može pružiti veći broj informacija o testovnim česticama, te o osobinama testovnih rezultata.

konstrukcija testova; klasična teorija; teorija odgovora na zadatke; parametri zadataka; individualni parametri

nije evidentirano