hrvatski

Kultura - tradicija - baština - turizam: Dubrovnik i Hrvatska u 21. stoljeću

Slojevitost i mnogostruko značenje nasljeđa u suvremenosti spomenut će se na primjerima tradicije iz Dubrovnika i okolice te na primjerima hrvatske kulture u usporedbi sa svjetskima. Unescova Konvencija za očuvanje nematerijalne kulturne baštine (2003), potaknula je i u javnosti istaknula vrijednosti kojima se znanstvenici i drugi djelatnici u kulturi bave desetljećima. Taj novi poticaj dogodio se u trenutku kad se Hrvatska nastojala dokazati kao ravnopravan međunarodni partner s vlastitim vrijednostima i osobitostima. Kao sudionik procesa u provedbi Konvencije propitujem odnose na različitim razinama društvenoga, političkog i stručnoga gledišta. Nastojim odgovoriti na pitanja koliko se poštuju osnovne ideje Konvencije, kako se istaknuta i javno prepoznata baština i njezini nositelji nose s izazovima koje im donosi kulturni turizam, kako znanstvena i šira javnost prihvaća i prepoznaje te vrijednosti, te kako kao pojedinci, profesionalci - znanstvenci, kulturni i turistički radnici ili amateri, ljubitelji, izvođači i nositelji određene tradicije možemo djelovati za dobrobit u promicanju vrijednosti koje u suživotu s drugim kulturama i njihovim vrijednostima ističu ljudsku kreativnost, raznolikost i bogatstvo, te koji prijepori se pritom stvaraju otvarajući nova teorijska ili praktična pitanja i kako im odgovaramo.

nematerijalna kulturna baština; UNESCO

nije evidentirano