hrvatski

Komuniciranje pune istine u organizacijskim krizama

Politika punog razotkrivanja znači potpunu i pravovremenu informaciju o krizi, njezinim uzrocima, tijeku, izgledima. Argument je uvjerenje da će sva istina ionako prije ili kasnije izaći na vidjelo, a u slučaju zastranjenja, iskrenost se boduje i lakše se prašta. To osobito važi u komuniciranju s medijima. Među slabostima politike punog razotkrivanja valja imati na umu situacije u kojima je otvoreno razotkrivanje štetno za organizaciju jer iznošenje informacija može samo po sebi izazvati još veću krizu. U otvorenom razotkrivanju uzimaju se u obzir interesi samo jedne skupine dionika, najčešće potrošača i klijenata, a ne uzimaju se u obzir drugi dionici prema kojima također postoje obveze menadžmenta, kao što su investitori i dioničari. Četiri su konteksta koji obilježavaju situacije koje će vjerojatno rezultirati apologetskim diskursom: a) nesreće definirane kao jednokratni događaji do kojih najčešće dolazi bez ikakva većeg upozorenja i u kojima ima nevinih žrtava ; b) skandali i nelegalne radnje karakteriziraju kontekst otkrivanja da je kompanija s namjerom bila angažirala u neetičkim ili ilegalnim aktivnostima ; c) incidenti vezani uz sigurnost proizvoda ; d) slučajevi društvene neodgovornosti . Apologija mora imati dvije ključne strategije: žaljenje ili brigu za žrtve − bilo ljudske, bilo one u okolišu − te izjavu o korektivnom djelovanju.

kriza; apologija; komunikacija; organizacija

nije evidentirano