hrvatski

Sorte i hibridi otporni na štetnike kao važan segment integrirane zaštite bilja

Moderna poljoprivreda teži uvođenju integrirane zaštite bilja kao standarda u poljoprivrednoj proizvodnji. Uvođenje u proizvodnju sorata i hibrida otpornih na štetnike predstavlja važnu sastavnicu integrirane zaštite bilja. Iako su u nekim slučajevima postignuti zavidni uspjesi, još uvijek nastojanja znanstvenika na ovom području nisu dovoljno prepoznata i rijetko rezultiraju komercijalizacijom sorata i hibrida otpornih na pojedine štetnike. Cilj je ovoga rada upozoriti na osnovne čimbenike koji utječu na selekciju na otpornost na štetnike, dati pregled mogućih izvora otpornosti na štetnike te prikazati neka znanstvena dostignuća na području selekcije na otpornost na štetnike klasičnim metodama kod najvažnijih ratarskih kultura, pšenice, kukuruza i krumpira. U radu su objašnjeni mehanizmi otpornosti biljaka na štetnike. Prikazani su načini selekcije otpornih sorata, te su pregledno prikazani mogući izvori gena otpornosti podrijetlom iz viših biljaka, mikroorganizama i kukaca. Kao izvori gena otpornosti iz viših biljaka posebno se ističu geni za proizvodnju inhibitora proteolitičke aktivnosti, geni za proizvodnju određenih enzima i lektina. Najčešće korišteni geni otpornosti iz mikroorganizama jesu geni za proizvodnju tzv. Cry proteina iz bakterija Bacillus thuringiensis Berliner, geni za proizvodnju kolesterol-oksidaze iz gljivica roda Streptomyces Wachsman & Henrici, kao i Vip toksini iz nekih drugih vrsta roda Bacillus Cohn. Ovi se geni u biljke unose metodama genetičkog inženjerstva isto kao i geni kukaca od kojih se istražuje gen za hitinazu izoliran iz vrste Manduca secta L. Do sada su izolirani geni otpornosti na neke lisne uši na pšenici i geni za otpornost na crvenog žitnog balca (Oulema melanopus L.). Pronađeni su poligeni za otpornost na prvu i drugu generaciju kukuruznog moljca (Ostrinia nubilalis Hb.), te je razvijena linija Mo477 koja ima potencijala da postane izvor otpornosti na kukuruznog moljca. U selekciji kukuruza na otpornost na ličinke kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera virgifera LeConte) ustanovljeno je da se vrsta Trypsacum dactyloides L. može koristiti u procesima križanja za dobivanje otpornih hibrida. Do sada su svi hibridi koji su pokazivali tolerantnost ili otpornost na kukuruznu zlaticu prinosom zaostajali za standardnim komercijalnim hibridima. Najveći su uspjesi postignuti kod selekcije krumpira otpornog na zlatnu krumpirovu nematodu (Globodera rostochiensis Woll.), dok je selekcija na otpornost na blijedožutu krumpirovu nematodu (Globodera pallida Stone) bila manje uspješna pa su komercijalizirane sorte otporne na ovu vrstu razvijene kasnije. U praksi nije iskorišten cjelokupan potencijal ove metode. Iako su postignuti neki uspjesi, važno je nastaviti istraživanja kako bi se omogućilo bolje iskorištenje mogućnosti koje ova metoda pruža. Iznimno je važno uvođenje sustava praćenja pojave štetnika na sortama stvorenim klasičnom selekcijom ili metodama rekombinantne DNK kako bi se izbjegla vjerojatnost probijanja otpornosti razvojem novih biotipova štetnika.

integrirana zaštita bilja; izvori otpornosti; krumpir; kukci; kukuruz; otpornost; pšenica; selekcija

nije evidentirano