hrvatski

Prognostički značaj AgNOR-a u bolesnika s multiplim mijelomom

Uvod: Osobine regije regije nuklearnog organizatora su jednostavan put za razlikovanje stanica u mirovanju od onih koje su uključene u stanični ciklus, a predstavlja petlju ribosomalne DNA koja se nalazi u jezgri. Mogu se naći i kao substrukture izvan jezgre. Prikazuju se vezanjem srebra na intranuklearne nehistonske proteine u obliku crnih točkica u interfaznim jezgrama. Cilj: Usporediti broj i ukupnu površinu AgNOR-a s kliničkim, laboratorijskim i citogenetičkim pokazateljima. Dužinom preživljenja ocijeniti prognostičku vrijednost AgNOR-a u bolesnika s multiplim mijelomom (MM). Bolesnici i metode: Provedena je retrospektivna analiza u 35 novodijagnosticiranih bolesnika s MM, medijana dobi od 65 godina. Dijagnoza je postavljena prema dijagnostičkim kriterijima Svjetske Zdravstvene Organizacije. Nakon citološke analize koštane srži (KS), preparati su bojeni po posebnoj metodi sa srebrom. Analizirani su broj AgNOR-a u jezgri, ukupna površina AgNOR-a, prosječna minimalna i maksimalna vrijednost AgNOR-a. Dobiveni parametri su uspoređivani s kliničkim, laboratorijskim i citogenetskim parametrima – del 13, t(4, 14). Rezultati: Značajna je povezanost broja AgNOR-a i ukupne površine AgNOR-a s kliničkim parametrima: stadij bolesti prema ISS (p=0, 002), laboratorijskim: hemoglobinom (p=0, 02), kreatininom (p=0, 001) CRP-om (p=0, 004), albuminima (p=0, 003), ukupnim proteinima (p=0, 002), SE (p=0, 004), stupnjem diferencijacije i postotkom PS u KS (p=0, 0002) te citogenetskim parametrima del 13, t(4, 14) (p=0, 03). Bolesnici s većim brojem i ukupnom površinom AgNOR-a imali su lošije preživljenje (p<0, 05). Zaključak: Naši rezultati pokazuju da broj i ukupna površina AgNOR-a dobro koreliraju s kliničkim, laboratorijskim i citogenetiskim parametrima. Veći broj i ukupna površina AgNOR-a znak su agresivnijeg tijeka bolesti i lošijeg preživljenja. AgNOR je važan prognostički parametar u bolesnika s MM.

AgNOR; prognoza; multipli mijelom

nije evidentirano