hrvatski

Povećavaju li kolaborativni doktorati zapošljivost - Okrugli stol - Kolabolorativni doktorski programi- Zajedništvo sveučilišta i gospodarstva u doktorskoj izobrazbi

Jedan od najvećih problema u izgrađivanju istraživačke profesije (osim istraživača na sveučilištima i institutima) jest problem ulaska u trajni radni odnos. To je ujedno i jedan od najvažnijih problema koji se pojavljuje pred onima koji pokušavaju strukturirati doktorski program. Vrlo često je teško odgovoriti na pitanje: za kakvu karijeru i za koju vrstu posla se osposobljava doktorske kandidate? U državama srednje i južne Europe (npr. Italija, Njemačka, Austrija, Poljska, Rumunjska) postoji prilično mali interes poslodavaca izvan akademskog sektora za zapošljavanje kandidata s doktoratom u svim znanstvenim područjima. To posebice dolazi do izražaja u disciplinama društvenog i humanističkog područja. Jasno je da se, zbog toga, doktorat percipira kao rasipanje vremena, energije i resursa (novca). Suprotno je u državama sjeverne Europe gdje postoji pogodno tržište rada za ljude s doktoratom. Razlog takvog stava poslodavaca uglavnom proizlazi iz percepcije da su osobe s doktoratom vrlo specijalizirane, a njihove opće kompetencije vrlo ograničene. Doktorski studiji se smatraju preuskim i, najčešće, irelevantnim za tržište rada. Ako se to poveže sa činjenicom da se doktorandi osposobljavaju za nastavak akademske karijere te da je broj radnih mjesta u akademskim institucijama razmjerno malen, jasno je da se studenti doktorskog studija dovode u vrlo nepovoljan položaj. Oni moraju tražiti posao izvan akademskih institucija, a nemaju adekvatno osposobljavanje za to tržište. Zbog toga se u mnogim državama (npr. Poljska, Italija, Španjolska) osobe s doktoratom vrlo rijetko zapošljavaju izvan istraživačkih instituta ili visokoobrazovnih ustanova. Jedan od odgovora na takvu situaciju je uvođenje profesionalnih doktorata (USA, Velika Britanija, Austrija), koji su manje zahtjevni od istraživačkih doktorata. U nekim područjima takva praksa se provodi već desetljećima pod nazivom istraživačkog doktorata (medicina, kemija), pa je posjedovanje doktorata gotovo nužno za zapošljavanje i napredovanje u karijeri. No, treba istaknuti da se u nekim državama (npr. Velika Britanija, Nizozemska, Švedska, Finska), koje su znatno uznapredovale u formiranju ekonomije temeljene na znanju, sve više traži radna snaga s istraživačkim kompetencijama. U Velikoj Britaniji i Nizozemskoj prevladava mišljenje da je istraživanja potrebno koncentrirati u centrima izvrsnosti u kojima će se provoditi istraživačko doktorsko osposobljavanje te uspostaviti profesionalne doktorate koji će biti orijentirani nastavku karijere izvan akademskih institucija. Motivacija Sveučilišta da pokrene kolaborativni doktorat očituje se u vidljivosti u širem istraživačkom okruženju, poboljšanju kvalitete doktorskog obrazovanja i ugleda institucije, podizanje zapošljivosti doktoranada i njihovog društvenog statusa, odgovoru na rastuće zahtjeve industrije za pristup novim znanjima, privlačenju sredstava različitih izvora financiranja za istraživanje, boljoj integracija u Europski istraživački prostor, poticanju dijaloga između Sveučilišta i gospodarstva. Motivacija za gospodarstvo očituje se u dostupnosti prijelomnim istraživačkim otkrićima, mogućnosti dobivanja visoko kvalificirane radne snage, mogućnosti daljnjeg osposobljavanja radne snage, a doktorskom kandidatu u stjecanju spoznaja o stvarnim potrebama gospodarstva, suočavanju s istraživačkim problemima "stvarnog života", mogućnosti zapošljavanja i izvan akademske zajednice, prilici za izgradnju mreže kontakata izvan akademske zajednice, te pripremljenosti na brzo uključivanje u značajne projekte.

Kolaborativni doktorat; zapošljivost; Sveučilište; doktorand;

nije evidentirano