hrvatski

Hrvatsko srednjovjekovlje u nastavi povijesti

Autor se zalaže za uspostavljenje nove didaktičke verbalne i neverbalne. komunikacije u nastavi povijesti pri čemu profesori i udžbenici ne bi bili "vlasnici znanja" koji od učenika uvijek traže "prave" odgovore. Komunikaciju bi valjalo uspostaviti jezikom suvremene povijesne znanosti uz uvođenje metodologije te znanosti u nastavu. Autor se nadalje zalaže da se redefiniraju odgojni ciljevi u nastavi povijesti pri čemu bi osnovni zahtjev bio povratak našoj bogatoj tradiciji uz mogućnost da učenici ostvare samospoznaju i razviju odgovornost prema sebi i drugima. Autor obrazlaže potrebu uvođenja viših didaktičkih sustava (programirana i problemska nastava) u nastavu povijesti i na temelju rezultata didaktičkih eksperimenata argumantira djelotvornost ovih sustava glede podizanja razine znanja i izmjene stavova učenika prema predmetu. Prema autoru znanstvene probleme u nastavi povijesti valja rješavati na dvije razine: pedagoško-didaktičkoj i historiografskoj. Kao primjer znanstvenog historiografskog pristupa autor navodi strukturu njegova priručnika za drugi razred gimnazije Poruke predaka. Priručnik je pisan na temelju najnovije hrvatske historiografije, a temeljna je postavka potreba da se proučava društveni prostor, društvena zajednica i pojedinačni pripadnik zajednice (T. Raukar). U strukturu priručnika uključena je tematika raznih znanosti (sociologija, etnopsihologija, geografija, povijest umjetnosti i dr.), a kliničkim ispitivanjem ustanovljeno je da učenici priručnik dobro prihvaćaju i da gradivo djelotvorno savladavaju u malom broju sati. Autor konačno naglašava koliko su važne inovacije u nastavi povijesti koja, uz ostalo, mora biti i temeljem demokratskog društva.

komunikacija ; odgojni ciljevi ; tradicija ; programirana i problemska nastava ; interdisciplinarnost ; kliničko ispitivanje ; demokratsko društvo

nije evidentirano