hrvatski

Kolokacije - prilog teoriji i praksi

U radu se tematiziraju kolokacije kao posebna vrsta višerječnih jedinica s brojnim leksičko-semantičkim implikacijama. U prvome se dijelu kronološkim slijedom prikazuju sve važnije dosadašnje spoznaje o kolokacijama u jezikoslovlju, različiti teorijski pristupi koji su razvili svoju vlastitu terminologiju, kao i različite definicije pojma kolokacija. One su već desetljećima predmet teorijskih lingvističkih istraživanja, ali i predmet interesa onih disciplina koje se bave primijenjenom lingvistikom kao što su prevođenje, leksikografski rad i nastava stranih jezika. No, kolokacije su predmetom istraživanja i novijih jezikoslovnih disciplina koje se bave istraživanjem tehnoloških mogućnosti obrade prirodnoga jezika (računalna lingvistika, korpusna lingvistika). Razmatra se kako se kolokacija tretira u frazeologiji, te koja su njezina frazeološka svojstva na temelju kojih ih se nastoji razgraničiti od drugih srodnih sintagmatskih sveza riječi. Središnje je poglavlje posvećeno opisu kolokacija na morfosintaktičkoj, leksičko-semantičkoj i pragmatičkoj razini. Nakon toga slijedi prikaz primijenjeno-lingvističkih aspekata kolokacija s osobitim obzirom na metodiku poduke kolokacija u okviru učenja stranih jezika, prevođenje te leksikografski rad pri čemu je naglasak na idiosinkratičkom svojstvu kolokacija što dolazi do izražaja tek pri kontrastivnom promatranju dvaju ili više jezika. Stoga su svi obrađeni aspekti oprimjereni na kolokacijama u različitim jezicima, a najviše na primjeru njemačkoga, engleskoga i hrvatskoga jezika.

kolokacije; višerječne jedinice; idiosinkrazija; usvajanje višerječnih jedinica; leksikografska obrada višerječnih jedinica

nije evidentirano