hrvatski

Kumulativni utjecaj ratnih stresora i kontekstualnih čimbenika na duševno zdravlje ratom pogođene populacije

Cilj istraživanja Cilj istraživanja je utvrditi utjecaj pojedinačnih, akutnih stresora, te dugotrajnijih kontekstualnih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika koji su prethodili (sociodemografski čimbenici, religijska uvjerenja, psihološka pripremljenost, ranije obolijevanje od duševnih bolesti, te psihijatrijski hereditet), djelovali tijekom (vrste ratnih stresora, stupanj distresa tijekom izlaganja i njihov kumulativni utjecaj) i nakon rata (izravni utjecaj rata na obiteljsko, radno, socijalno i prihodovno i obrazovno funkcioniranje, obiteljska podrška, osjećaj zadovoljenja pravde) na duševno zdravlje osoba koje su izložene ratnim stresorima. Ispitanici i metode Istraživanje je bilo terensko, prema vrsti, radi se o istraživanju parova (case-control study) u koje je uključeno 512 ispitanika (256 ispitanika u skupni osoba izloženih ratnim stresorima i isto toliko u kontrolnoj skupini). Klinički psihometrijski instrumenti koji su primijenjeni su: Polustrukturirani intervju za osobe koje su prošle rat (SISOW), Strukturirani klinički intervju za DSM-IV (SCID-I/NP, version 2), Klinička ljestvica za PTSP (CAPS), Upitnik o naknadi za osobe koje su preživjele traumu (RTSQ). Rezultati Subjektivni doživljaj peritraumatskog stresa je najvažniji pretkazatelj PTSP-a i depresije koji su najčešći duševni poremećaji u osoba koje su izložene ratnim stresorima što ukazuje na pristup usredotočen na traumu kao metodu izbora u liječenju osoba koje su oboljele od posttraumatskih stresnih poremećaja. Adekvatna podrška bliskih osoba također, umanjuje pojavnost PTSP-a i depresije vjerojatno pomažući emocionalnoj regulaciji u situacijama kada zahtjevi prevazilaze kapacitet pojedinca. Osjećaj zadovoljenja pravde je negativno povezan s ovim duševnim poremećajima što implicira veći značaj pravosudnih institucija na nacionalnoj i međunarodnoj razini nego na planu individualnog ozdravljenja. Broj ratnih traumatskih događaja je pozitivno povezan s pojavom duševnih poremećaja što potvrđuje „učinak doze“ na učestalost PTSP-a i depresije tj. postoji korelacija većeg broja traumatskih događaja s većom učestalošću ovih poremećaja. Čimbenici koji su povezani s obolijevanjem od PTSP-a, a nisu povezani s depresijom su muški spol što je vjerojatno posljedica veće izravne izloženost borbi u odnosu na ženski spol, starija dob u vrijeme istraživanja, te starija dob u vrijeme traume što ukazuje na važnost istraživanja rizika za PTSP tijekom različitih životnih razdoblja. Jedini pretkazatelj depresivnog poremećaja, a koji nije povezan s PTSP-om je povijest psihijatrijskih poremećaja u obitelji što ukazuje na važnost obiteljskog prijenosa sklonosti depresivnom poremećaju. Zaključak Posttraumatski stresni poremećaj i depresija su najčešći duševni poremećaji u ratom pogođenoj populaciji, a posljedica su djelovanja pojedinačnih, akutnih traumatskih stresora, ali i dugotrajnijih kontekstualnih čimbenika koji su prethodili, djelovali tijekom i nakon izlaganja ratnim stresorima. Među tim čimbenicima najveću ulogu u nastanku poremećaja ima subjektivni doživljaj peritraumatskog stresa. Identificiranje ovih čimbenika je važno jer se utjecaj nekih od njih na duševno zdravlje može prevenirati, dok su drugi važni radi usmjeravanja metoda probira na rizične skupine osoba koje su pogođene ratnim stresorima.

mentalno zdravlje; traumatski stres; socioekonomski čimbenici;

nije evidentirano