hrvatski

Sitni glodavci šumskih ekosustava kao rezervoari hantavirusa

Šume su složeni ekosustavi u kojima postoji bogatstvo različitih organizama. Od najvažnijih su prirodnih bogatstava sa stanovišta općekorisnih funkcija koje utječu na prirodnu okolinu i na uvjete života i rada u njoj. Važan dio šumske zoocenoze su sitni glodavci koji su poznati prirodni rezervoar brojnih zoonoza (hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom, leptospiroza, krpeljni meningoencefalitis, lyme borelioza, itd.). U kontinentalnim šumama Hrvatske najčešće obitavaju slijedeće vrste ovih sisavaca: prugasti poljski miš (Apodemus agrarius Pall.), žutogrli šumski miš (A. flavicollis Melch.), šumski miš (A. sylvaticus L.), šumska voluharica (Myodes glareolus Schreib.), poljska voluharica (Microtus arvalis Pall.), livadna voluharica (M. agrestis L.), vodeni voluhar (Arvicola terrestris L.) i podzemni voluharić (M. subterraneus de Sel.). Širenje neke zoonoze je u ovisnosti s brojnošću populacija glodavaca, njihovoj rasprostranjenosti, pokretljivosti, intenzitetu ishrane, uvjetima staništa i potencijalu razmnožavanja, kao i o brojnosti i rasprostranjenosti divljih i domaćih životinja osjetljivih na zarazne bolesti. Pojava epidemija usko je povezana s brojnošću i inficiranošću glodavaca zaraznim uzročnicima. Godine s blagim zimama, sušnim proljećem i ljetom povoljne su za povećanje brojnosti ovih vrsta koje tada u šumama mogu doprinijeti širenju pojedinih zoonoza. Sitni glodavci uzročnike zaraznih bolesti prenose aktivnim (sekreti ili ekskreti) ili pasivnim (ektoparaziti i endoparaziti) putem. Etološke spoznaje o ovim sisavcima su preduvjet u ostvarivanju spomenutih ciljeva. Brojnost populacija svake vrste mijenja se tijekom jedne ili više godina. U godini u kojoj je utjecaj ekoloških čimbenika povoljan pretpostavka je da će brojnost ovih sisavaca znatno porasti, a time se povećava opasnost njihovog štetnog učinka. Na povećanje populacije sitnih glodavaca utječe veći broj čimbenika koji se mogu grupirati u četiri osnovne grupe: brojnost i fiziološko stanje populacije, meteorološki uvjeti, stanište i izvori hrane, te prirodni neprijatelji i bolesti. Utvrđivanje prirodnih ciklusa fruktifikacije drvenastih biljaka uspješno se koristi u procjenjivanju mogućeg porasta brojnosti populacije. Ciljevi inerdisciplinarnih istraživanja koja se trenutno provode u Hrvatskoj su definiranje rasprostranjenosti hantavirusa, te stupanj zaraženosti sitnih glodavaca kao glavnih rezervoara uzročnika HVBS u šumskim ekosustavima.. Redovita kontrola brojnosti populacija glodavaca i njihove zaraženosti značajna je u planiranju preventivnih epidemioloških i sanitarnih mjera u sprječavanju pojave epidemija i pojedinačnih slučajeva obolijevanja među životinjama i čovjekovom populacijom koja je u kontaktu sa šumom (djelatnici u šumarstvu, izletnici, planinari, vojnici, turisti i sl).

Šumski ekosustavi; sitni glodavci; hantavirusi

nije evidentirano