hrvatski

Zarazne bolesti afričkih tvorova (pitomih vretica)

Zadnjih godina sve je prisutniji trend držanja pitomih vretica kao kućnih ljubimaca. Time raste potreba za dodatnom edukacijom doktora veterinarske medicine. Zarazne bolesti se rjeđe pojavljuju u vretica, no neke bolesti imaju posebno važan značaj u vretica zbog svoje kontagioznosti ili visokog letaliteta te zoonotskog potencijala. Štenećak i bjesnoća zbog visokog letaliteta i teškog toka od posebnog su značaja, a suzbijaju se imunoprofilaksom. U vrlo kontagiozne bolesti spadaju influenca, epizootski kataralni enteritis (ECE) i helikobakterioza. Vrlo se lako mogu proširiti i nanijeti veće štete u uzgojima ili u skupno držanih životinja. Influenca spada u zoonoze, a prenosi se prvenstveno s ljudi na vretice što se može lako dogoditi zbog kućnog načina držanja vretica. Razne druge bolesti se mogu prenijeti i s drugih kućnih ljubimaca. Bakterijske bolesti koje su zabilježene u vretica su helikobakterioza, proliferativna bolest crijeva, salmoneloza, kolibaciloza, tuberkuloza, aktinomikoza i leptospiroza. Razne vrste mikroorganizama mogu izazvati upalu pluća kao što su Streptococcus pneumoniae, Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa, Bordetella bronchiseptica, Listeria monocytogenes, Pasteurella multocida i Haemophilus sp., ali simptomi su često isti pa se za inficirane vretice može koristiti zajednički naziv „šmrcava vretica“. Gljivične bolesti se rijetko pojavljuju, a mogu se podijeliti na sistemske (blastomikoza, kokcidioidomikoza, histoplazmoza i pneumocistoza) i lokalne (mukormikoza, malasezija i dermatomikoza). Lokalne gljivične infekcije se često pojavljuju zajedno sa ušnim šugarcima. Iako je držanje pitomih vretica u porastu njihov broj je još uvijek relativno mali u odnosu na druge kućne ljubimce pa se teže stječe iskustvo prepoznavanja i liječenja bolesti.

Pitoma vretica; zarazne bolesti

nije evidentirano