hrvatski

Analiza gena i proteina E-kadherina (CDH1) i beta-katenina (CTNNB1) u metstazama u mozgu

U ovom radu sam proučavala promjene gena E-kadherina (CDH1) i beta-katenina (CTNNB1) u metsatazama u mozgu. E-kadherin i beta-katenin molekularne su komponente zonula adherens. Osim ove uloge oba sudjeluju u signalnom putu wnt, gdje je beta-katenin glavna signalna molekula, a tumor supresorski protein E-kadherin indirektni modulator wnt signalnog puta. Gubitak funkcije E-kadherina korelira sa povećanjem invazivnosti i metastaziranja tumora, te se zbog toga naziva „gen koji suprimira invaziju“. U radu sam istraživala promjene gena E-kadherina, te proteina E-kadherina i beta-katenina na ukupno 47 uzoraka metastaza mozga. Genska nestabilnost je bila ispitana metodom lančane reakcije polimerazom i gubitkom heterozigotnosti (LOH) uz uporabu tri polimorfna markera D16S752, D16S265 i D16S398. Izraženost proteina i njihova lokalizacija je analizirana imunohistokemijom. Rezultati ovog rada su pokazali da je gubitak heterozigoznosti gena CDH1, ispitan sa sva tri mikrosatelitna biljega, prisutan u 42.2% ispitanih metastaza u mozgu. Najveća učestalost genetskih promjena je zapažena u metastazama koje potječu od karcinoma pluća, i to dijagnoza adenokarcinoma i karcinoma malih stanica sa 83% i 75% genetskih promjena. Zatim slijede metastaze od duktalnog invazivnog karcinoma dojke sa 55.6% LOHova, te metastaze porijeklom iz karcinoma debelog crijeva sa 50%. Tip genske nestabilnosti- tzv. mikrosatelitna nestabilnost (MSI) ili uzorci sa pozitivnom replikacijskom greškom (RER+) također su otkriveni u ovoj disertaciji. Četri od 45 uzoraka metastaza pokazala su MSI (8, 9%). Imunohistokemijska analiza pokazala je da je 83% uzoraka imalo slabije izraženu ekspresiju E-kadherina. Izrazito slaba ekspresija E-kadherina je bila primijećena u 53.2% metastaza. Većina uzoraka sa LOH-om (84.2%) bila je praćena sa slabijom ekspresijom proteina E-kadherina. Beta-katenin je bio jače izražen u 53.2%metastaza, dok je samo 27.7% metastaza pokazalo lokalizaciju ovog proteina u jezgri. Samo 21.1% uzoraka sa LOHom gena CDH1 imalo je beta-katenin smješten u jezgri što je u skladu sa nalazom da je 28.9% uzoraka sa slabijom ekspresijom E-kadherina imalo beta-katenin smješten u jezgri. Image analysis pokazala je da su izmjerene količine proteina E-kadherina i beta-catenina znakovito pozitivno korelirane (P = 0.008). Molekularne promjene E-kadherina i beta-katenina bile su česte u metastazama mozga koje sam istraživala. MSI fenotip sugerira da metastatski potencijal CDH1 gena može biti povezan sa mikrosatelitskom nestabilnošću. Činjenica da beta katenin nije bio često smješten u jezgri kao i otkrivena pozitivna korelacija količine ova dva proteina može navesti na zaključak da je razaranje zonula adherens odgovorno za formaciju metastaza. Moji rezultati mogu pridonijeti boljem razumijevanju genetskog profila metastaza mozga.

E-kadherin; beta-katenin; metastaze u mozgu

nije evidentirano