hrvatski

Prostorno planiranje i uređenje destinacija zaštićene prirode

Očuvana priroda s elementima raznolikosti jedan je od osnovnih resursa turističkog razvoja te je stoga nezamjenjiva i autohtona i ne može se reproducirati u svojoj izvornosti. Turizam je ekstenzivna djelatnost koja intenzivno koristi prirodni okoliš u kojem se odvija. Kako bi se postigla ravnoteža u razvoju turizma i zaštiti prirode potrebno je odgovorno i planski pristupiti uređenju i planiranju korištenja prostora u turističke svrhe. U ovom radu željeli smo dokazati vezu između neadekvatnog prostornog planiranja i degradacije zaštićene prirode, koja se odnosi na područje Nacionalnih parkova u Republici Hrvatskoj. Osnovni pokazatelji adekvatnog ili neadekvatnog planiranja bili su: kvalitetno prostorno zoniranje područja, utvrđivanje zona kretanja turista i prometa (namjena prostora), zaštita osnovnih atrakcija Parka te multidisciplinarnosti unutar planerskih timova. Analizom prostornih planova područja posebnih obilježja za područje Nacionalnih parkova na području Republike Hrvatske dobiven je uvid u praksu prostornog planiranja destinacija zaštićene prirode u Hrvatskoj. Utvrđeno je da uvažavanjem prirodnih, krajobraznih i kulturno-povijesnih vrijednosti te uvjeta zaštite okoliša i prirode, PPPPO može postići tek dio ciljeva prostornog uređenja, organizacije, zaštite i namjene. PPPPO su po svojoj prirodi obvezujući, no ostaje otvoreno pitanje jesu li „životni“, odnosno promatraju li prostor zaštićenog područja kao integralnu cjelinu s okolnim područjem. U nekim slučajevima zaštićeno područje dobro je uređeno PPPPO-om kao izdvojeno područje, ali nije dovedeno gotovo u nikakvu vezu sa stvarnim procesima koji se odvijaju svuda oko njega. Stalnu brigu o zaštiti prirode trebaju osigurati javne ustanove, a strategija upravljanja, korištenja i zaštite treba se temeljiti na suradnji sa stručnjacima iz različitih znanstvenih područja. Nažalost često se dovoljno ne uvažavaju svi aspekti prostornog planiranja i uređenja ovakvih područja, koja jedino multidisciplinarnim mogu biti pravilno korištena. Neki od aspekata o kojima se osobito mora voditi računa su: geografski aspekti uređenja (morfologija, hidrogeografija, demografija, itd.), ekološki (koje vrste su najugroženije, te se prema njima i određuje stupanj zaštite), ekonomski (omjer koristi/štete od korištenja ovog prostora i opasnosti od njegovog uništenja i/ili degradacija), sociološki (stanovništvo koje živi u ili uz granice Parka, te duhovni utisak koje zaštićeno područje ostavlja na posjetitelja) i estetski (očuvanje/doživljaj prirodne estetike krajobraza). Strani primjeri, ali i neki domaći, zorno pokazuju potrebu za suvremenim pristupom uređenja zaštićenih područja koji vodeći računa o nosivom kapacitetu prostora mogu pružiti posjetiteljima zaseban doživljaj, uz adekvatnu zaštitu prostora samog Parka. Kao krajnji zaključak nameće se jasna potreba za mjerenjem i nadziranjem brojnih pokazatelja koji pak služe kao baza za oblikovanje budućih prostornih planova destinacija zaštićene prirode.

zaštićena priroda; turizam; prostorno planiranje; uređenje; nosivi kapacitet

nije evidentirano