hrvatski

Usporedba ishoda operacijskog i radiojodnog liječenja perzistirajuće Gravesove hipertireoze

Uvod: Difuzna hipertireoza (Basedowljeva ili Gravesova bolest) je autoimuna bolest koja se najčešće javlja u žena u dobi od 20 do 50 godina i smatra se najčešćim uzrokom tireotoksikoze. Dijagnostički kriteriji za Gravesovu bolest su antitijela za peroksidazu ( TPO-At), antitijela za tireoglobulin (Tg- At), antitijela koja blokiraju stimulacijski učinak TSH-a ( TSHR-At ) te tireoidna orbitopatija. U liječenju hipertireoze primjenjuju se tri osnovna modaliteta: konzervativno liječenje antitireoidnim lijekovima, operacijsko liječenje, te primjena radioaktivnog joda. Cilj: Usporedba ishoda operacijskog i radiojodnog liječenja perzistirajuće Gravesove hipertireoze. Bolesnici i metode: Analizirali smo medicinsku dokumentaciju 107 bolesnika liječenih od Gravesove bolesti operacijskom ( skoro totalna, subtotalna ili totalna tireoidektomija) ili radiojodnom metodom liječenja na Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja Kliničkog bolničkog centra Osijek te pratili ishod liječenja odnosno postizanje remisije bolesti Rezultati: 50 bolesnika je liječeno operacijski, (11 muškaraca i 39 žena, dobi od 19 do 81 g), a 57 radiojodnom terapijom, (7 muškaraca i 49 žena, dob od 33 do 76 g) 45 (90%) bolesnika liječenih operacijski razvilo je hipotireozu nakon 1.16 mjeseci, a samo 5 (10%) bolesnika ostalo je eutiroidno dok je 19 (33.33%) bolesnika liječenih radiojodnom terapijom ostalo eutiroidno, a 36 (63.33%) bolesnika razvilo je hipotireozu nakon 4.65 mjeseci. Zaključak: I operacijska i radiojodna terapija su vrlo učinkoviti načini liječenja bolesnika s Gravesovom bolesti ali je nakon radiojodne terapije znatno veći broj bolesnika ostao eutiroidan odnosno kasnije je razvio hipotireozu u odnosu na bolesnike liječene operacijski.

Gravesova bolest; operacijsko liječenje; radiojodna terapija

nije evidentirano