hrvatski

Rijeka : prostor Rječine je uvijek negdje između

Grad Rijeka treći je grad po veličini u Republici Hrvatskoj i administrativno je središte Primorsko-goranske županije. Rijeka je obgrlila ušće rijeke Rječine u more smjestivši se u mirni dio Kvarnerskog zaljeva, gdje joj zaklon čine goransko visoko gorje s kopnene strane, a otoci Krk i Cres s morske strane. Rječina je rijeka uz koju su od najranijih vremena postojala dva naselja – Tarsata, naselje ilirskog plemena Liburna s desne strane ušća, uz more, te keltsko naselje Tarsatika na Trsatskom brdu, iznad lijeve obale rijeke. U doba Rimljana domorodačko stanovništvo živjelo je na Trsatskom brijegu (na lijevoj strani ušća), izvan rimske Tarsatike (koja se nalazila s desne strane ušća). Godine 1118. na Rječinu je pomaknuta granica između Njemačkog carstva (desna obala Rječine) i Hrvatske države (lijeva obala Rječine). U 20. stoljeću Rječina je ponovno službena granica, ovaj puta između Italije (Rijeka-Fiume na desnoj obali) i Kraljevine SHS (Sušak na lijevoj obali). Česte poplave Rječine dugo su prostor s obje strane svoje obale ostavljale praznim, a uz to i vrlo nepristupačan teren gornjeg dijela toka onemogućavao je širenje grada uz rijeku. Tako je prostor Rječine oduvijek razdvajao ljude koji su živjeli uz njene obale, ali ih je istodobno spajala želja za kontroliranjem njenog velikog bogatstva, čiste pitke vode velike snage, pogodne za stvaranje jeftine energije za pokretanje mlinova. Nakon mlinova, uz Rječinu su građena industrijska postrojenja, a kanaliziranjem dijela toka i njegovim zakretanjem istočnije umjetnim putem stvorena je Delta, prostor između novog korita i starog korita Rječine (tzv. Mrtvi kanal). Gašenjem industrijskih pogona u kanjonu ponovno je ispražnjen prostor oko rijeke, a na prostor Delte smješteni su sadržaji neadekvatni za središte jednog grada. Ovaj diplomski rad bavi se rijekom Rječinom u cijelom njenom toku od izvora do ušća i uz nju, s minimalnim intervencijama i promjenom gledišta, želi ponuditi gradu Rijeci sadržaje koji bi dopunili njenu turističku ponudu, obogatili kvalitetu stanovanja u gradu, ali istovremeno bili i samoodrživi i obnovljivi. Analizom prostora uz rijeku detektirano je 5 predjela različitih po svojim prirodnim i kulturnim datostima pa se u njima različito i reagiralo. Prvi predio, od izvora Rječine do prvog naseljenog mjesta u nju jedini je u potpunosti neizgrađeni prostor uz Rječinu i kao takvog treba ga i očuvati te se on, uz minimalnu izgradnju potrebnu za njegovo funkcioniranje, uređuje u prostor za rekreaciju, izlete i šetnju prirodom. Drugi predio je prostor malih tradicijskih naselja uz Rječinu, do akumulacijskog jezera Valići. Ovdje su određeni prostori na koje se naselja mogu širiti kako se ne bi narušile povijesne cjeline, odabrani su prostori za stvaranje eko-sela i sportskog centra, kupališta i sunčalista uz Rječinu te obnova napuštenog naselja s prenamjenom u planinarski centar. Uz planinarski centar planira se i polje solarnih panela koji bi ga snabdjevali strujom i toplom vodom. Treći predio započinje branom na akumulacijskom jezeru i proteže se uz uglavnom suho korito Rječine sve do mosta riječke obilaznice iznad kanjona. Voda se iz akumulacijskog jezera kanalizirano provodi kako bi se dobio dovoljan pad za stvaranje energije pa se u ovom predjelu voda zadržava samo u vodnim stepenicama te se uz njih planiraju kupališne i sunčališne zone, povezane pješačkim i biciklističkim stazama. Strma padina iznad naselja Grohovo, sklona odronima, sanira se i učvršćuje solarnim panelima. U ruševinama starih mlinova organizira se izložbeni prostor gdje bi se na autohtonom mjestu moglo naučiti sve o povijesti prostora uz Rječinu i o životu ljudi koji su na Rječini gradili mlinove, stupiće, trupe i pilane pokretane njenom snagom. Četvrti predio započinje ispod mosta riječke obilaznice i proteže se do Školjića. To je vrlo kratak potez uz rijeku koja se ovdje ispušta natrag u svoje korito i tu Rječina ulazi u grad i izgradnja je ovdje najbliža, na samim obalama. Ovaj je prostor izgrađivan od 19. stoljeća i u njemu se razvijala industrija koja danas propada. Te velike proizvodne hale prenamjenjuju se u kulturni centar sa smještajnim kapacitetima , izložbeno-prodajnim prostorima i radionicama za umjetnike. Autobusna garaža izmješta se iz centra grada i na njenom se mjestu, uz obnovu postojeće zgrade bazena Školjić , planira stvaranje prirodne oaze, šetnice uz Rječinu do bazena koji se ponovno otvara za javnost. Ukoliko postoje proizvodni pogoni koji ne ugrožavaju okoliš i nisu u derutnim zgradama, te stambeni i poslovni prostori u ovom predjelu zadržavaju se. Peti, posljednji predio, prostor je delte Rječine. To je umjetno stvoren prostor omeđen Mrtvim kanalom s jedne, i Rječinom s druge strane. Prostor je uglavnom neizgrađen i koristi se za potrebe skladištenja nekih roba, parkiralište za ljude koji dolaze u centar grada, te autobusni kolodvor za autobuse gradskih i prigradskih linija. Na samom jugoistočnom dijelu Delte izgrađen je 1994. Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (CUPOV) i to je infrastrukturni sustav od velike važnosti za grad pa se samo on zadržava na ovom predjelu. Za ostatak Delte ponuđeno je više mogućih smjerova razvoja od kojih je potrebno odabrati jedan koji će doprinjeti razvoju grada i kvaliteti života u njemu. Rješavanje problema Delte vrlo je kompleksno i zahtjevno zbog njenog položaja i povijesti, ona je centar grada, a danas se doživljava kao periferija nekadašnja dva grada, Rijeke i Sušaka. Svako od mogućih rješenja otvara Deltu građanima i na njoj im nudi sadržaje koji će privlačiti ljude ne preko Delte otvoriti grad prema moru.

Rijeka; Rječina; prostor između

nije evidentirano