hrvatski

Julije Benešić i poljsko kazalište

Recepcija poljskog kazališta Julija Benešića u bitnoj je mjeri konstituirala njegove estetičke poglede, koje je zatim - najprije kao recenzent i kritičar (1910.-1916.), i kasnije kao intendant HNK (1921.-1926.) - ugrađivao u svoje vrijednosne sudove i repertoarnu politiku zagrebačkog kazališta. Riječ je o Benešićevu viđenju krakovskog modernističkog - prije prvog svjetskog rata, te (uglavnom) varšavskog građanskog i avangardnog kazališta - poslije rata. Ključni preokret u tom iskustvu stiže početkom tridesetih, za vrijeme Benešićeva osmogodišnjeg boravka u Varšavi, dakle u vrijeme kazališne (i globalne) poljske krize. Posljedica: razočaranje komercijalizacijom kazališta, ali i ideologizacijom poljskog društva - što podrazumijeva i funkcionalizaciju teatra. "Bijeg" iz Poljske (i stvarne, i kazališne, dakako), istovjetan je Benešićevu povratku tekstu, poljskoj romantičnoj drami napose. Stoga ne čudi da će, u polumraku svoje zagrebačke ratne izolacije, intenzivno raditi na svom, kako je smatrao, najboljem prijevodu - Mickiewiczevom Dušnom danu, esencijalnom tekstu poljskog kazališta uopće.

kazalište; drama

nije evidentirano