hrvatski

Kantova latinska djela: Uvod

U "Uvodu" (61 str) Josip Talanga daje opsežan prikaz triju Kantovih latinski pisanih predkritčkih rasprava u kontekstu metafizičke tradicije i razvoja Kantove kritičke filozofije. Već u svojoj najranijoj metafizičkoj raspravi, Nova dilucidatio, iz godine 1755. Kant pokazuje ne samo privrženost metafizičkoj tradiciji, nego istodobno samosvjesni pokušaj radikalne reforme te tradicije. Bit toga reformskog napora jest potraga za što sigurnijim temeljima svekolikoga ljudskog znanja. Za drugu raspravu, Monadologia physica, izašlu 1756. godine, valja naglasiti kako je Josip Talanga, između ostaloga, pobio rašireno mišljenje kako je Kant još prije Boškovića razvio neku vrstu dinamičkog atomizma. Razlike su u samoj teorije prevelike, naime Kantova je teorija u potpunosti ovisna o Leibnizovoj metafizici, dok je Boškovićeva teorija, između ostaloga, jedan pokušaj pojednostavljenja Newtonove fizike, a taj je pokušaj posve u duhu novovjekovne matematičke znanosti. Treća latinska rasprava, De mundi sensibilis atque intelligibilis forma et principiis, vrlo je važna u kontekstu Kantova kasnijega glavnog djela Kritik der reinen Vernunft. Josip Talanga je na primjerima pokazao važnost toga djela za ukupno razumijevanje Kantove teorije spoznaje.

novovjekovna filozofija, predkritički Kant, metafizika, monadologija

nije evidentirano