hrvatski

Planirani novoutemeljeni industrijski gradovi u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova : Borovo - Uble - Raša - Podlabin

U razdoblju moderne između dvaju svjetskih ratova, tijekom samo desetak godina, nastala su četiri naša suvremena 'industrijska grada' funkcionalističkih koncepata i avangardne arhitektonike. Svi su ti primjeri investicijski i projektantski importi iz inozemstva (Italija, Češka), pa ih je nužno vrednovati u širem europskom komparativnom kontekstu arhitekture i urbanizma 30-ih godina. Bata-ville (danas Borovo), smješten uz obalu Dunava 4 km uzvodno od Vukovara, aglomeracija je podignute na 70, 8 ha površine ex nihilo, kao satelitski industrijski grad koncerna 'Bata'. Projekti datiraju iz 1931., a izgradnja iz 1932.-1938. Autori cjeline su češki arhitekti František Lydie Gahura, Vladimír Karfík i Antonin Vitek. San Pietro (danas Uble) na Lastovu malo je naselje površine 1, 8 ha nastalo u do tada pustoj uvali Uble, najpovoljnijoj prirodnoj luci na otoku. Uz već 1931. osnovanu tvornicu sardina, 1933.-1936. izgrađeno je i planirano industrijsko ribarsko naselje prvotno nazvano San Pietro, a potom Luigi Razza. Projekte je potpisao zadarski inženjer Ettore Vacchi. Arsia, projektirana pod nazivom Liburnia (danas Raša) u Istri, planirani je rudarski grad podignut 1936./37. u isušenoj močvarnoj prodolini uz ležišta ugljena, prema projektu tršćanskog arhitekta Gustava Pulitzera Finalija. Izrazito je izdužene i vrlo uske pravilne matrice položene u 1, 5 km dugom potezu uz Krapanski potok i cestu Pula-Labin. Pozzo Littorio (danas Podlabin) u Istri, poput Raše također je rudarski planirani grad, realiziran 1940.-1942. po projektu rimskog arhitekta Eugenia Montuorija. Pozicioniran je kao 'podgrađe' povijesne jezgre Labina, no u konzervatorski odmjerenom odmaku na zaravnjenoj terasi gdje je bilo moguće položiti ortogonalnu pravilnu mrežu novoga grada.

industrijski gradovi; urbanizam moderne; Borovo - Bata ville. Uble - S. Pietro; Raša - Arsia; Podlabin - Pozzo Littorio

nije evidentirano