francuski

Comment tuer le souverain?

Ovim tekstom autor analizira tranzicijske procese na hrvatskoj kazališnoj, a posredno i kulturnoj te političkoj sceni devedesetih. Većinska stranka hrvatskog kazališta, privržena ideološkoj praksi vladajuće političke stranke, pronalazila je svoje idealno okrilje na represivno teološkoj pozornici. Međutim, manjinska skupina kazališnih umjetnika provodi estetički, a onda i ideološki obrat prema post-logocentričkom, postdramatskom kazalištu. Razlikovna obilježja novog hrvatskog kazališta su: drukčiji tematski interesi i kritički gestus ; procedure nove dramaturgije ; modusi razgrađivanja odnosa (i) identiteta lika, glumca i izvođača ; preispitivanje reprezentacijskih uloga i izvedbenih strategija govora i tijela. Novo hrvatsko kazalište iskazuje se kao generator i promotor nestabilnosti iluzije kazališta kao i iluzije stvarnosti, a time i svakog društvenog/političkog/estetičkog poretka koji se hoće prikazati i uspostaviti kao neosporiv.

političke transformacije ; teološka pozornica ; hrvatsko novo kazalište ; kritički stav ; nova dramaturgija ; dekonstrukcija ; identitet ; lik ; glumac ; reprezentacija ; izvedba ; tijelo ; govor

nije evidentirano