hrvatski

Elementi filozofske dramaturgije kao temelj u izgradnji suvremenoga dramskoga pisma (Na primjeru dramskih tekstova Olje Lozice).

Organizacija specifične jezične komunikacije, a na osnovu koje suvremena korčulanska autorica Olja Lozica i temelji osobitosti dramaturške fakture svojih tekstova, otvara posvema zanimljivu dramatološku problematiku što ćemo je ovim radom i nastojati prezentirati. Analizom tekstova Na istom putu, Ogrebotine, Reces i ja, Super.Briljantni, Vincent pokušat ćemo pokazati ne samo interferenciju postdramskoga postupka s nekim temeljnim postavkama filozofske dramaturgije, nego i posljedice koje takva korespondentnost uzrokuje. Paradoksalno, spomenuti će odnos nerijetko utjecati upravo na odustajanje od onih načela svojstvenih tzv. novom kazalištu. Gubljenje, nadalje, utvrdivoga smisla, jedinstva, kauzalnosti ili pak hijerarhije ne prijete ovdje degradaciji dramskoga oblika. Riječ je u prvom redu o postupku što inzistira na stvaranju dramskih situacija koje uskraćuju likovima mogućnost psihološkoga razvoja, ali istodobno prezentiraju zanimljivosti njihovih egzistencijalija. Prostor je to iskrivljenih i labavih kontura što otvara posvema suvremenu problematiku (otuđenost, seksualnost, autističnost, itd.), sociološki intoniranu, i kao takvu nadasve aktualnu.

jezična komunikacija; filozofska drama; govor; radnja; Olja Lozica; postdramsko kazalište

nije evidentirano