hrvatski

Državne financije u 2000. godini: put prema izlazu ili kružnom tijeku?

Iako izdaci za plaće i doprinose objašnjavaju oko jedne trećine ukupnih rashoda državnog proračuna, rješenja problema javne potrošnje treba tražiti osobito u reformama sustava mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja. Racionalizacija u državnim službama, kao i nominalno “sidrenje” ili “vezanje” plaća može, primjerice, relativno brzo utjecati na smanjenje njihova udjela u ukupnim proračunskim rashodima. Slično vrijedi i za poduzeća kojima je država većinski vlasnik i u kojima nakon privatizacije novi vlasnici i tržište određuju tko će primati plaću i koliku. S druge strane, odgađanje korjenitih reformi sustava mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja nije ništa drugo nego čekanje da razina vode naraste do uha poreznog obveznika. U takvim se okolnostima otvara i pitanje politike javnog duga te upravljanja javnim dugom od koje ta politika mora polaziti: bitna razlika između privatnoga i javnog zaduživanja jest da koristi i/ili štete koje mogu nastati zaduživanjem javnog sektora u konačnici pogađaju sve građane, štoviše, i one još nerođene. Za donošenje i realizaciju nužnih odluka “u boljim vremenima” u Hrvatskoj teško da ima prostora jer je budućnost u izravnoj uzročno- posljedičnoj vezi s današnjim odlukama. U tom smislu “transfer” sredstava ostvarenih zaduživanjem ili prodajom državne imovine u trenutačnu potrošnju nije čak ni održavanje statusa quo.

proračun ; Hrvatska

nije evidentirano