hrvatski

Povezanost polimorfizama i ekspresije gena iz IL-23/Th17 signalnog puta s Hashimotovim tiroiditisom

Cilj istaživanja: Cilj je ove studije bio proučiti povezanost polimorfizama u IL-23R (rs11209026 i rs7530511) i STAT3 genu (rs744166) i ekspresije gena IL-23/Th17 signalnog puta s razvojem Hashimotovog tiroiditisa. Ispitanici i metode: Studija je uključivala 217 oboljelih i 161 zdravog ispitanika odabranih prema prethodno utvrđenim kriterijima. Analiza polimorfizama temeljila se na FRET metodi, a ekspresija IL-17A, IL-23R, STAT3 i IL-21 gena određena je qPCR metodom. Nadalje, u svrhu određivanja razlika u serumskim koncentracijama IL-17A i IL-21 primijenjena je metoda enzimimunoeseja. Rezultati: Asocijacijskom analizom polimorfizama i Hashimotovog tiroiditisa nije utvrđena razlika u frekvenciji genotipova, kao i najneučestalijeg alela među ispitivanim skupinama, a neznačajnost se održala i nakon prilagodbe za spol. Usporedbom biokemijskih parametara i primjenom Mann-Whitney U-testa potvrđena je značajno viša koncentracija TSH kod oboljelih ispitanika koja se povezuje s fiziološkim mehanizmima u tkivu štitnjače. Nadalje, statusnom razdiobom oboljelih ispitanika uočena je smanjena koncentracija FT3 kod hipotiroidnih ispitanika koji primaju nadomjesnu terapiju tiroksinom. Neparametrijska korelacijska analiza cijelog uzorka potvrdila je značajne pozitivne korelacija u ekspresiji između svih genskih parova, što upućuje na njihovu uzajamnu ovisnost, a ekstenzijom Spearman ρ testa i primjenom L1 regresije uz prilagodbe za dob, status i serumski FT4, značajnost se održala među nekim varijablama. Nadalje, uočena je značajna razlika u ekspresiji STAT3 među ispitivanih skupinama, dok se ekspresija ostalih analiziranih gena nije razlikovala. Primjenom Schaich-Hamerle post-hoc testa potvrđena je znatno viša ekspresija STAT3 u podskupini hipotiroidnih bolesnika. Statusnom razdiobom prema genotipovima za sva tri polimorfizma i primjenom Kruskall-Wallis H-testa nije uočena značajnost u razini ekspresije niti jednog od ispitivanih gena, što je bilo očekivano s obzirom na utvrđenu nesignifikantnu frekvenciju genotipova među skupinama. Primjenom metode enzimimunoeseja nije bilo moguće odrediti koncentraciju IL-17A i IL-21 zbog neosjetljivosti testa na niske koncentracije citokina u serumu ispitanika. Zaključak: Temeljem provedenih analiza uočeno je da analizirani polimorfizmi (rs11209026, rs7530511 i rs744166) nisu povezani s razvojem Hashimotovog tiroiditisa te da utvrđeni genotipovi ne utječu na ekspresiju ispitanih gena. S obzirom na potvrđene pozitivne korelacije među genskim parovima signalnog puta IL-23/Th17 te značajno povišene ekspresije STAT3 gena kod hipotiroidnih ispitanika neophodna su daljnja istraživanja za bolje razumijevanje uloge ovog signalnog puta u razvoju Hashimotovog tiroiditisa.

Hashimotov tiroiditis; IL-23/Th17 signalni put; IL-23R; STAT3; IL-17A; IL-21; ekspresija gena

nije evidentirano