Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Ozrcaljena povijest: Uvod u suvremenu povijest Europe i Europljana (CROSBI ID 9460)

Autorska knjiga | udžbenik

Dukovski, Darko Ozrcaljena povijest: Uvod u suvremenu povijest Europe i Europljana. Zagreb: Leykam International, 2012

Podaci o odgovornosti

Dukovski, Darko

hrvatski

Ozrcaljena povijest: Uvod u suvremenu povijest Europe i Europljana

Europa 20. stoljeća? Brze promjene, neuhvatljivost mijena, geometrijska progresija razvoja tehnike i tehnologije, globalna komunikacija i brz protok informacija. Hvale vrijedno, ali i pokudâ je dosta. Europa 20. stoljeća jesu i dva svjetska rata s preko sedamdeset milijuna žrtava, Holokaust, koncentracijski logori smrti… Europa je i Treći europsko-svjetski ili Hladni rat i sukob njezine istočne i zapadne polovice. Europa 20. stoljeća jest neuravnoteženost gospodarskoga razvoja bogatijega Sjevera i siromašnijega Juga. Europa 20. stoljeća želi svoje vlastito tijelo, želi ujedinjenje ravnopravnih naroda, kulturâ, civilizacijâ i običaja. Ona želi biti pluralistička, želi sačuvati svoje bogatstvo u jedinstvu raznolikosti. Želi biti globalna, ali i mnogolika. Europa tako podsjeća najviše na Pandorinu kutiju u kojoj je i pored svega razarajućega oko nje ostala slabašna, ali još uvijek živa nada. Pitanje povjesničara 21. stoljeća nije samo što se i kako dogodilo, već tko je otvorio Pandorinu kutiju europsku i zašto. Pandorinu kutiju europske povijesti civilizacije 20. stoljeća otvorili su sami Europljani. Europljani su ti koji su uspjeli zadržati i nadu u civilizacijski opstanak. Europska kolektivna memorija prepoznaje strah od kataklizmičkih jahača Apokalipse koji su svojim kopitima prečesto gazili civilizacijske zasade Staroga kontinenta. Pandorinu kutiju Europe uvijek su otvarali oni koji su htjeli uspostaviti dominaciju, monopol i moć nad europskim narodima. Čudno, ali uvijek oni koji su uime nekakva napretka, tamne i nejasne budućnosti htjeli krvavi prekid povijesnoga kontinuiteta. Naposljetku, uvijek je krvlju uprljana ruka u posljednji čas zatvarala poklopac kutije. Globalni sukobi europskih naroda "prisiljenih" na suživot vode se zbog kolonija, životnog prostora, vjere i rase, nafte, vode, hrane, zraka itd. Pojedinci koji su vjerovali da imaju dovoljno snage spriječiti krvave orgije moćnika bili su jednostavno zbrisani, uklonjeni i ubijeni poput Jeana Jauresa, Matthiasa Erzbergera, Waltera Rathenaua, Louisa Barthoua, kancelara Dolfusa, glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Daga Hammarskjolda i drugih. Koji su uzroci i posljedice postanka čovjeka "civilizirane" Europe "kolektivnim objektom" postojeće nasilničke stvarnosti? Duhovi anakronistične i autistične plemenske svijesti oživljavaju kroz iskrivljenu predodžbu o "kontinuitetu civilizacije" i njezine "kolijevke" prema kojoj su civilizaciju gradili bijeli "sinovi" Boga najmoćnijih i najvećih naroda. Naravno, time su uzurpirali pravo bezgrešnosti i nepogrešivosti pravoga puta povijesnog razvoja. Svekolika povijest Europe 20. stoljeća uvijek nam iznova nudi pitanja o stalnom sukobu i borbi za dominaciju nad narodima Europe. Bit takve politike ostala je nepromijenjena i nakon svjetskih ratova, samo što su se metode monopolizacije i indoktrinacije promijenile, postale sofisticiranijima. Politika sile i rata odbačena je kao rušilačka i jednostavno neisplativa jer potresa cjelokupnu ekonomiju Kontinenta. Međutim, događaji na jugoistoku Europe 1990-ih pokazali su da ideja rata, nasilja, holokausta, genocida i kulturocida još uvijek živi. Balkan će vrlo teško u budućnosti moći ukloniti pogrdan atribut "bačve baruta" i još teže promijeniti na Zapadu ustaljeno mišljenje o primitivnosti, surovosti i krvožednosti jugoistočnih europskih naroda. No i sam Zapad pati od barbarstva vjerski podijeljenih (iako kršćanskih) protestanata i katolika u Sjevernoj Irskoj, u kojoj su još uvijek izgledi za nekakav mir ili suživot neznatni. U međuvremenu ljudi pogibaju. Konstanta življenja europskoga puka ujedno je i njegov najveći problem, problem suživota. Istina, procesi ujedinjenja Europe u sebi nose dvojnost pitanja suživota ili sutrpljenja kao određujuće kategorije nadolazećega "novoga poretka". Povijest Europe trpi težinu lošega ili, recimo blaže, nesretnoga odabira puta dominacije. Uz dva svjetska rata ona će stoga osjećati i treći, Hladni rat, a čini se i četvrti koji počinje pod parolom suživota, ali suživota svekolike kompatibilnosti (istosti), a ne suživota svekolikih različitosti kojima se Europa ponekad i ponosi. U tenzijama dokazivanja sličnosti zajedničkog povijesnog razvoja i dokazivanja nepremostivih razlika do kraja 20. stoljeća pobjeđivala je i u političkom i u kulturnom smislu ova druga opcija. Istina, povijest Europe 20. stoljeća povijest je sukoba i ratova, neshvatljivih zločina i civilizacijskih katastrofa, ali i nedvojbena kulturnog, znanstvenog i gospodarskog razvoja. Europska krhka zdjela miješane salate (naroda) začinjena je istim začinima. Ne postoji mogućnost "lonca za taljenje", ne onakvog kakvoga je zamišljao Jean Jaures, ali i salata može pružiti harmoniju užitaka različitih okusa. Samo, pitanje je tko priprema hranu i za koga. Povijest Europe 20. stoljeća jest povijest krize i dekadencije jedne samouništavajuće civilizacije, krize identiteta koji je nastajao tisućama godina da bi nestao u samo jednom stoljeću. Kao u svakom dekadentnom razdoblju, na temeljima duboko uvriježenih vrijednosti i stereotipa kršćansko- židovsko- islamske kulture, nastale su vrijednosti koje krajem 20. stoljeća poprimaju konkretne oblike buduće civilizacije trećega tisućljeća. One možda i nisu svima razumljive i prihvatljive, ali to je put koji je određen svim onim što se u ovom stoljeću događalo. "Pomirenje" s poviješću zalog je budućnosti, rekli bi neki, no Europljani se moraju pomiriti ne samo s poviješću, već i unutar vlastite prepoznatljive kulture koja se dokida. Dvadeseto stoljeće započelo je s nadom u boljitak civilizacije. Sve pojavno ukazivalo je na to da čovjek 20. stoljeća ulazi u jedno tehnološko i potrošačko društvo, u onom boljem smislu ovih pojmova. Strast prema tehnološkim inovacijama, lagodnom i bezbrižnom životu u okruženju mira, bila je iluzija koja je zasljepljivala. Ratovi koji su potresali Europu tijekom ovog proturječnog stoljeća pokazivali su da se problemi polarizacije i unipolarnosti jednako odnose prema procesima tehnološke progresije. Jednako indolentno. Zajednička svakom povijesnom razdoblju Europe tijekom 20. stoljeća jest duhovna promocija ugroženosti. Promocija straha od onoga drugoga, različitoga, jačega ili jednako snažnog. Potkraj 20. stoljeća Europa je shvatila da "novi poredak" sa sobom nosi značenje interkontinentalnosti odnosa. I opet su najspornija pitanja: tko nosi ideju novog poretka i zašto. Europa se preustrojila u pripremi ujedinjavanja ravnopravnih naroda. Naravno, ovi procesi nisu i općeprihvaćeni. Pandorina kutija europska ponovo je otvorena. Civilizacija Staroga kontinenta kakvu je poznajemo postaje itekako upitnom, iako se, s većim ili manjim deklinacijama, povremeno samoostvaruje i samopotvrđuje. Kraj stoljeća jest jedno takvo vrijeme ponovnoga vraćanja svome identitetu. Europa početkom 21. stoljeća nema snage ni hrabrosti pronalaziti neko svoje novo lice. Možda to i nije potrebno, ono će u globalizacijskim procesima biti onakvo kakvo bude bilo. Pojmovi poput europska integracija ili euroatlantska integracija (vjerojatno se misli na ulazak europskih država u sustav NATO-a) po sebi su besmisleni jer je Europa u svojim nacionalnim, gospodarskim, kulturnim, političkim, napokon i vjerskim raznolikostima već odavno integrirana zajedno sa svim svojim slabostima i predrasudama. Procesi ovih integracijâ višestoljetni su procesi, koji neće tako brzo završiti. Druge su integracije, čini se, ili lažne ili odmah osuđene na jalovost. Planirana integracija ne samo da ne odiše povjerenjem, nego je i nužno nepravedna jer u njoj ne sudjeluju svi europski narodi podjednako.

Europa; suvremena povijest

nije evidentirano

engleski

History in the Mirror:An Introduction to Contemporary History of Europe and Europeans

nije evidentirano

Europe; contemporary history

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Leykam International

2012.

978-953-7534-85-1

713

objavljeno

Povezanost rada

Povijest