hrvatski

Neurofiziološka osnova mucanja i pristupanje mucanju u nastavi

Mucanje je govorno ponašanje osobe u komunikaciji s drugim ljudima, čiji najznačajniji dio čine upravo reakcije te osobe na ono što se u njezinom govoru zbiva. Započinje najčešće u djetinjstvu, potaknuto sklonošću vlastite konstitucije u trenutku kada se govor i jezik intenzivno razvijaju. Očituje se ponavljanjima, produljivanjima i umetanjima govora i disanja, a oni, zbog neugode, te kasnijih i jačih negativnih osjećaja koje su izazvali, stvaraju snažnu potrebu da ih se prebrodi dodatnim naporom pokreta dijelova lica ili tijela te izbjegavanjem mnogih riječi, ljudi ili situacija. Shvaćanje uzroka mucanja od iznimne važnosti je ne samo za nalaženje djelotvornih terapeutskih pristupa za otklanjanje mucanja, nego i za shvaćanje odnosa između aktivnosti mozga i mucanja, čime su se bavili mnogi znanstvenici snimajući mozak i tako bilježili reakcije mozga i aktiviranja njegovih pojedinih područja za vrijeme mucanja. Usporedbom analize moždane aktivnosti kod osoba s tečnim govorom te onih koji mucaju, došlo se do zaključka da je kod osoba koje mucaju povećana aktivnost u premotoričkim područjima i aktivnost desne hemisfere mozga. U radu su također dani savjeti za nastavnike redovitih škola s obzirom na to da škola kao iznimno moćan faktor u stvaranju osobnosti i karaktera djeteta može imati, kao što je često i dokazivano, štetan utjecaj na djecu koja mucaju. Stoga je od velike važnosti nastavnicima kao autoritetima dati potrebne smjernice za pravilan rad s takvom djecom.

mucanje; neurofiziološka osnova mucanja; terapija mucanja; uzroci mucanja; pristup mucanju u školi; savjeti za nastavnike

nije evidentirano