hrvatski

Kockanje adolescenata u Hrvatskoj - prevalencija, štetne posljedice i rizični čimbenici

Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u prevalenciju kockanja adolescenata u urbanim sredinama RH, te utvrditi udio adolescenata koji su razvili probleme s kockanjem. Dodatni cilj bio je identificirati rizične čimbenike povezane s većom ozbiljnošću tih problema. Podaci su prikupljeni na uzorku od 1.952 srednjoškolca iz Zagreba, Rijeke, Splita i Osijeka, od prvog do završnog razreda gimnazijskog, četverogodišnjeg strukovnog i trogodišnjeg strukovnog programa. Srednjoškolci se najčešće (jednom tjedno ili češće) klade u sportskim kladionicama (njih 19, 0%) te na internetu, ali bez novčanog uloga (22, 8%). Na trećem i četvrtom mjestu su igre na automatima (6, 2%) te virtualne utrke (6, 1%). S obzirom na to u kojoj mjeri osjećaju nepovoljne psihosocijalne posljedice svojeg kockanja, adolescenti su razvrstani u tri kategorije (prema CAGI, 2010): (1) nepostojanje problema vezanih uz kockanje (71%) ; (2) niska do srednja ozbiljnost problema (17%) ; (3) visoka ozbiljnost problema (12%). Adolescenti koji su već razvili ozbiljne probleme povezane s kockanjem češće i intenzivnije kockaju, te se u većoj mjeri druže s vršnjacima koji također kockaju. Prvenstveno kockaju kako bi zaradili novac, zatim radi zabave i uzbuđenja, a visoko je i želja da budu što bolji u kockanju. U većoj mjeri smatraju da temeljem znanja i vještina te praznovjernih rituala mogu kontrolirati ishod igre, te im je znanje o šansi i vjerojatnosti slabije. Manifestiraju i druge oblike rizičnog i delinkventnog ponašanja. Imaju izraženije osobine ličnosti koje odmažu pri uspostavljanju kvalitetnih odnosa i otežavaju preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje, te obrasce razmišljanja koji ometaju funkcionalnu prilagodbu svakodnevnom životu.

kockanje; klađenje; adolescenti; rizični čimbenici; problematično kockanje

nije evidentirano