hrvatski

Polimerni materijali smanjene gorivosti

Organski polimeri pripadaju skupini zapaljivih materijala, što im značajno ograničava primjenu u mnogim područjima. Nagli razvitak i potrošnja polimernih materijala smanjene gorivosti, osobito u posljednje vrijeme potaknuti su i strožim zakonskim propisima o zaštiti od požara za većinu primjena. U ovom članku prikazani su osnovni mehanizmi toplinske razgradnje polimera, oksidacije nastalih proizvoda, procesi izgaranja i metode smanjenja gorivosti najvažnijih skupina polimernih materijala. Sadržaj i sastav zapaljivih spojeva, kao i ukupno svojstvo gorivosti ovise ponajviše o strukturi polimernih molekula. U skladu s reakcijskim mehanizmom, postoji više metoda smanjenja gorivosti tih materijala. Najdjelotvornija je metoda ugradnje odgovarajućih spojeva, usporavala, koji smanjuju sklonost zapaljenju te brzinu reakcije propagacije gorenja. Uz klasične niskomolekulne spojeve, novije vrste usporavala temelje se na primjeni reaktivnih funkcionalnih monomera. Najpoznatiji sustavi za smanjenje gorivosti polimernih materijala jesu organski bromovi i klorovi spojevi, fosforovi, halogenofosforovi i dušikovi spojevi kao i anorganski spojevi i punila. Posebice su razmotreni sustavi s najmanjim utjecajem na okoliš, uz ostala optimalna svojstva.

bromirani monomeri; gorivost polimera; mehanizam smanjenja gorivosti; razgradnja; usporavala gorivosti polimera

nije evidentirano