Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Sindikat i radništvo u Hrvatskoj (1945.-1950.) (CROSBI ID 9495)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Radelić, Zdenko Sindikat i radništvo u Hrvatskoj (1945.-1950.). Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2012

Podaci o odgovornosti

Radelić, Zdenko

Barić, Nikica

hrvatski

Sindikat i radništvo u Hrvatskoj (1945.-1950.)

KPJ je osiguravši svoju diktaturu i kod osnivanja sindikata izgradila monopol u određivanju njegove uloge. Tradicionalna uloga sindikata u zaštiti članstva stavljena je u ovisnost o općim interesima društva. Zato je djelatnost karakteristična za predratne revolucionarne sindikate odbačena ili reducirana. Tako je zahtjev za smanjenjem intenzifikacije rada i zahtjev za skraćenjem radnog vremena uvođenjem sustava natjecanja praktično odbačen, intenzitet rada povećan, a radno vrijeme često se produžavalo. Isto je tako zanemarena borba za povećanje plaća. Međutim, s obzirom na naglu industrijalizaciju i socijalistički vrijednosni sustav, sigurnost radnog mjesta i socijalna zaštita su se povećali, iako je ostvarenje normativnog bilo ovisno o normalizaciji teškog gospodarskog stanja. KPJ je od sindikata očekivala i velik doprinos u masovnom prosvjećivanju zaposlenih, ali i u širenju komunističkog svjetonazora. Zapravo je KPJ pretvorila sindikat u paradržavnu organizaciju nametnuvši mu produktivističku ulogu u obnovi i proizvodnji. Osim preko sindikata, KPJ je i pomoću radničkih povjerenika nastojala ostvariti potpunu kontrolu proizvodnje te mobilizirati radnike na povećanju produkcije. Zapravo su radnički povjerenici trebali biti kontrolori privatnog sektora i produžena ruka KPJ i države, a manje zaštitnici radničkih prava i radničkog zakonodavstva. Oko uloge radničkih povjerenika izbio je spor u vodstvu KPJ. Hebrang se bojao da će miješanje u rad privatnih poduzetnika rezultirati padom proizvodnje, što bi ugrozilo opskrbu stanovništva. Iako je prevladala radikalna struja uloga povjerenika bila je uskoro zanemarena. Svedeni na agitatore, nakon nacionalizacije, koja je provedena u prosincu 1946., i potpunog marginaliziranja privatnog sektora, institucija radničkih povjerenika je ukinuta. Godine 1945. godine zabilježeno je pet štrajkova. Prvi je izbio potkraj kolovoza ili početkom rujna 1945. u kamenolomima na Braču. Štrajkaši su protestirali protiv lošeg položaja. Nasuprot uvriježenom mišljenju u historiografiji, između radničkih savjeta formiranih Uputom o osnivanju i radu radničkih savjeta državnih privrednih poduzeća potkraj 1949. i početkom 1950. i radničkih savjeta uvedenih Osnovnim zakonom o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva iz lipnja 1950. nije postojao izravni kontinuitet. Naime prvi radnički savjeti trebali su biti oblik okupljanja radnika koji bi svojom većom inicijativom pronalazili nove motive za povećanje proizvodnje. Tek za nekoliko mjeseci vodstvo KPJ došlo je na ideju da se preko radničkih savjeta ostvari stara Marxova ideja o odumiranju države i prebacivanju njenih funkcija izravno u ruke radnika.

Sindikat; Hrvatska; Komunistička partija Jugoslavije

nije evidentirano

engleski

Trade Union and Working Class in Croatia (1945-1950)

nije evidentirano

Trade Union; Croatia; Communist party of Yugoslavia

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Hrvatski institut za povijest

2012.

978-953-7840-09-9

313

Biblioteka Hrvatska povjesnica; Monografije i studije; 3/55

objavljeno

Povezanost rada

Povijest