hrvatski

Utjecaj različitih tehnologija uzgoja rajčice i lubenice na količinu dušika u hidromelioriranoj crvenici i procjednim vodama

Crvenica (terra rossa) je jedno od najzastupljenijih tipova tala u mediteranskom području Republike Hrvatske i predstavlja značajan prirodni resurs sa velikim potencijalom za uzgoj povrća. S obzirom na neka njena ograničavajuća svojstva, kao i značajke klimata u kojem se pojavljuje, potrebno je koristiti takve tehnologije u uzgoju poljoprivrednih kultura koje će u datim agroekološkim uvjetima dati zadovoljavajuće prinose visoke kakvoće. Poznato je da su povrtne kulture, posebno rajčica i lubenica vrlo zahtjevne za hranivima, posebice dušikom, koji prilikom neracionalnog gospodarenja predstavlja potencijalnu opasnost za sustav tlo-voda-biljka. Stoga su na području Valture, kraj Pule, organizirana četverogodišnja stacionarna lizimetrijska istraživanja, čiji je osnovni cilj bio utvrditi količine mineralnog dušika u tlu i procjednoj vodi hidromeliorirane crvenice, s obzirom na primijenjenu tehnologiju uzgoja rajčice i lubenice (gnojidba, malčiranje, natapanje). Pokus je postavljen prema split-plot shemi. Glavni faktor istraživanja bila je gnojidba dušikom u tri razine (60, 120 i 180 kg N/ha), a podfaktor malč, također u tri razine (nemalčirano tlo, slama i crni PE film). Pokusnu parcelu čini ukupno devet kombinacija, u tri ponavljanja, odnosno ukupno 27 tretmana. Osnovna gnojidba provedena je s istom količinom dušika na svim tretmanima, a razlike između tretmana s obzirom na količinu primijenjenih gnojiva ostvarene su prihranama fertirigacijom. Istraživanje je provedeno u klimatski vrlo različitim uvjetima. Tako je 2007. bila izrazito sušna, a 2010. iznadprosječno vlažna godina, dok su 2008. i 2009. bile nešto sušnije u odnosu na višegodišnji prosjek. U skladu sa navedenim uvjetima i zahtjevima rajčice i lubenice za vodom, količine vode dodane natapanjem, varirale su od 285 mm u vegetaciji lubenice 2010., do 389 mm u vegetaciji rajčice 2007. godine. Ovisno o različitoj gnojidbi dušikom, najmanje mineralnog dušika u tlu bilo je na najmanje gnojenim tretmanima (60 kg N/ha) pri uzgoju rajčice (43, 07 kg N/ha), odnosno lubenice (11, 69 kg N/ha). Najveće količine mineralnog dušika u tlu utvrđene su na najjače gnojenim tretmanima (180 kg N/ha) i kretale su se od 195, 62 kg N/ha pri uzgoju rajčice, do 255, 57 kg N/ha pri uzgoju lubenice. Utvrđene količine mineralnog dušika rezultat su organske i mineralne gnojidbe, te mineralizacije dušika tijekom godine. S obzirom na malčiranost tla, najmanje prosječne količine mineralnog dušika u tlu utvrđene su na tretmanima pod crnim PE filmom i varirale su od 11, 70 kg N/ha pri uzgoju lubenice, do 48, 44 kg N/ha pri uzgoju rajčice. Najveće prosječne količine mineralnog dušika u tlu utvrđene su pod slamnatim malčem i kretale su se od 193, 51 kg N/ha pod rajčicom, do 226, 57 kg N/ha pod lubenicom. Značajan utjecaj na količinu mineralnog dušika u tlu, s obzirom na različitu malčiranost tla, imale su i klimatske značajke tijekom istraživanja. Godišnje količine ispranog dušika procjednom vodom ovisno o tretmanima gnojidbe i malčiranosti tla u vegetaciji rajčice i lubenice uglavnom su rasle sa količinom dodanog dušika. Najmanje se dušika ispralo pod crnim PE filmom, kod rajčice, odnosno pod slamom kod lubenice, a najviše na tlu bez malča, pri uzgoju obje kulture. Pri uzgoju rajčice količine ispranog mineralnog dušika varirale su od 0, 16 kg N/ha, do 11, 71 kg N/ha, što čini 0, 13%, odnosno 6, 51% od dušika dodanog gnojidbom, a u vegetaciji lubenice od 0, 03 kg N/ha do 23, 10 kg N/ha, što čini 0, 10%, odnosno 12, 83% od dodanog dušika.Na količinu ispranog mineralnog dušika iz tla, osim gnojidbe, značajno je utjecala i količina procjeđene vode. Ona se u vegetaciji rajčice kretala od 2, 90 do 40, 8 mm, a u vegetaciji lubenice od 4, 70 do 56, 75 mm. Tijekom istraživanja, najveći prinos rajčice ostvaren je pri gnojidbi sa 120 kg N/ha i uz malčiranost crnim PE filmom, a lubenice pri gnojidbi sa 180 kg N/ha i uz malčiranost crnim PE filmom. Iako tijekom istraživanja uglavnom nije bilo značajnih razlika u visini prinosa rajčica i lubenica pri različitoj gnojidbi, malčiranosti tla i njihovim interakcijama s jedne strane, a rastuća doza dušika rezultirala je povećanim količinama ispranog dušika s druge strane, može se utvrditi da je zadovoljavajući prinos ovih kultura u datim agroekološkim uvjetima postignut već pri najnižoj razini gnojidbe (60 kg N/ha). Primjenom tako niske količine gnojiva spriječilo bi se intenzivno onečišćenje procjednih voda nitratima, te ispiranje mineralnog dušika iz tla, što bi bilo i ekološki i ekonomski odgovarajuće rješenje pri uzgoju ovih kultura u specifičnim krškim uvjetima ovog područja.

crvenica

nije evidentirano