hrvatski

In vitro uzgoj stanica i ekvivalenata kože na različitim tipovima nosača

U liječenju teških opeklina od 1981. godine diljem svijeta primjenjuju se višeslojni epitelni presatci uzgojeni po klasičnoj metodi Rheinwalda i Greena. Ova tehnologija razvijena je u RH na Institutu Ruđer Bošković, a od 2007. godine rutinski se izvodi u Banci tkiva Klinike za traumatologiju. No, navedena metoda, uz neospornu vrijednost u spašavanju ljudskih života, ipak ima niz mana. Klasično uzgojenim epitelnim presatcima nedostaje dermalna komponenta, izuzetno su krhki, nepraktični pri manipulaciji i sa varijabilnim postotkom prihvaćanja. Epitel nije u potpunosti nalik epitelu prave kože i od stanica sadrži samo keratinocite. U razvoju novih metoda uzgoja ljudske kože, tkivno inženjerstvo, kao relativno nova grana biomedicine, ima sve veći značaj. Krajnji cilj tkivong inženjerstva je obnova arhitekture i funkcije tkiva/organa nakon različitih patoloških procesa. Kako bi se navedeno postiglo, tkivno inženjerstvo koristi se osnovnim alatom: stanicama, nosačima i faktorima rasta. Glavna funkcija nosača slična je prirodnom ektrsacelularnom matriksu u smislu da potiče proliferaciju, diferencijaciju, i biosintezu stanica. Cilj ovog rada je ispitati i usporediti utjecaj nekoliko tipova nosača koji se koriste u tkivnom inženjerstvu na proliferaciju i diferencijaciju stanica kože kako bi se kreirao puni ekvivalent kože.

koža; ekvivalent kože

nije evidentirano