hrvatski

Izazovi i perspektive razvoja kurikuluma ranog odgoja

Kurikulum ranog odgoja određuje se kao teorijska razvojna koncepcija koja se u praksi propituje i modificira, u traganju efikasnim oblicima podrške odgoju i obrazovanju djece. Ona podrazumijeva praćenje i razumijevanje kompleksne dinamike aktivnosti djece i zajedničko promišljanje, realiziranje i evaluaciju odgojno–obrazovnog procesa. Istraživanjem odgojno-obrazovne prakse u različitim ustanovama ranog odgoja, moguće je doći do nekih njezinih zajedničkih značajki, što može biti korisno za izgradnju teorije o kurikulumu. No, u svakoj ustanovi, kurikulum se konstruira kao jedinstvena i neponovljiva teorijska koncepcija izrasla na temeljima njene autentične prakse. Ovako određen kurikulum podupire autonomiju svake odgojno–obrazovne ustanove, ostavljajući prostor za pluralizam pedagoških ideja i koncepcija, temeljenih na humanističkim idejama i razvojno–primjerenoj praksi. Krucijalni instrument razvijanja odgojno-obrazovne prakse i kurikuluma, predstavljaju istraživačke i refleksivne kompetencije odgajatelja, koje se mogu izgraditi uključivanjem u akcijska istraživanja. Ovaj oblik profesionalizma, svakom odgajatelju omogućuje da u okviru svojeg odgojno-obrazovnog djelovanja funkcionira kao aktivni, kreativni, konstruktivni i misaoni subjekt. Time se odgajatelje može pretvoriti u predvodnike pozitivnih promjena, koji u ustanovama ranog odgoja postaju kreatorima i rekreatorima kurikuluma, osiguravajući im jedinstvenost i kvalitetu. Taj proces nije jednostavan nego zahtjevan, kompleksan i povezan s različitim izazovima. Ovim se radom nastoji doprinjeti rasvjetljavanju uvjeta koji omogućuju organizacijski razvoj ustanove ranog odgoja te kontinuiranu transformaciju odgojno–obrazovne prakse i razvoj kurikuluma u njoj.

kurikulum; istraživanje; pluralizam pedagoških ideja i koncepcija

nije evidentirano