hrvatski

Društveno-povijesni i socio-religijski čimbenici i geneza eklezijalnih pokreta

U članku se govori o povijesno-kulturnim i socio-religijskim čimbenicima nastanka novih eklezijalnih pokreta. Fenomen u (post)modernog religijsko-religioznog revivla smješta se u širi društveno-povijesni i socio-religijski kontekst. Radikalizacija i radikalizam sekularizacije i sekularizma suvremenog svijeta u pravilu rađa novim i neutaživim traženjima (iskustva) "nečega posve drugoga". Novi eklezijalni (pa i religijski) pokreti samo su najradikalniji i najekletantniji primjeri takvoga traženja. Ističe se činjenica da religija i religioznost, unatoč mnogobrojnim svojim specifičnostima, nisu fenomeni koji bi bili izdvojeni iz društva, iz društvenih procesa, iz kulturnih i civilizacijskih tečevina ljudske povijesti. Međutim, uz spomenute osjetljivosti na društvene, kulturne, civilizacijske i ine čimbenike u društvu, religija i religioznost pokazuju i visok stupanj otpornosti prema "vanjskim" čimbenicimia i generatorima promijena u društvu. Što više, ponekad i počesto, upravo i kao i reakcija na njih. Primjer eklezijalnih pokreta kao reakcije na radikaliziranu svjetovnost svijeta (sekularizaciju!) pa i "zapostavljanja" autentično-religioznih dimenzija u religijskim institucijama kao antisekularizacijski proces u suvremenom svijetu više je nego znakovit. Iskonska pitanja cjelovitog smisla ljudskog postojanja ne mogu se dugo i bez ozbiljnih posljedica prešućivati. Novi eklezijalni pokreti, koji su nakon Drugog vatikanskog sabora značajnije prisutni i u Crkvi u Hrvata, upravo ta pitanja stavljaju u središte svoga zanimanja. Odgovori na njih, kao i osobni iskustveni doživljaji vjere, determiniraju cjeloviti život njihovih pripadnika.

religija ; eklezijalni pokret ; religiozno iskustvo

nije evidentirano