hrvatski

Prijedložni izrazi vremenskoga značenja u suvremenome hrvatskom jeziku

U radu se polazi od osnovne postavke lokalističke teorije padeža prema kojoj je prostorno značenje osnovno padežno značenje, a ostala se značenja, pa tako i vremensko, izvode iz njega. Usporedba prijedložnih izraza vremenskoga značenja u hrvatskome književnom jeziku s početka 20. stoljeća sa suvremenim hrvatskim književnim jezikom pokazuje kako se odnos prostornoga i vremenskoga značenja može pratiti u dvama smjerovima: smanjenjem uporabnoga značenjskog polja pojedinih prijedloga (tj. neuporabom u vremenskom značenju) te stvaranjem novih prijedloga kojima je osnovna uloga označivanje vremenskih odnosa. Prijedložni će se izrazi prema tomu podijeliti u dvije skupine: u prvoj su skupini izrazi koji odražavaju prijenos značenja s prostornoga na vremensko (ubrajaju se i izrazi čija je uporaba u vremenskom značenju obilježje razgovornoga jezika kao i izrazi koji se smatraju zastarjelicama) ; drugoj skupini pripadaju izrazi kojima se označuju samo vremenski odnosi. Cilj je rada dokazati velike sličnosti u jezičnom oblikovanju sustava prijedložnih izraza prostornoga i vremenskoga značenja te izdvojiti i razlike među njima, uvjetovane prije svega razlikama u prirodi dviju kategorija – prostora i vremena.

lokalistička teorija padeža; izricanje vremena; prijedložni izrazi

nije evidentirano