hrvatski

Mousike i ethos u Grka

Izvorna grčka mousikē bila je cjeloviti sklop pjesme, instrumentalne pratnje i korskog plesa, dok je samostalna instrumentalna glazba u našem današnjem smislu tek kasnija i izvedena forma. U članku se najprije pita za bitno određenje tog izvornog jedinstva mousikē, a odgovor se nalazi u Platona, koji kao osnovne elemente mousikē određuje ritam i harmoniju. Ritam je sređenost gibanja tijela u plesu i glasa u pjesmi, dok je harmonija ista takva sređenost u području tona. Jedinstvo mousikē dalle počiva u gibanju, koje je osnova svih njegovih sastavnih dijelova. Zatime se ukratko izlažu elementi staro-grčke fizikalne akustike, i to u kontekstu odnosa mousikē spram duše. Iz tog ispitivanja proizlazi osnovna teza članka da su mnogostruka gibanja glasova odnosno zvukova u mousikē bitno srodna s unutrašnjim gibanjima duše iz kojih potječu sva moguća tjelesna gibanja. Dalje se pita o biti ethosa duše, koji najneposrednije stoji pod utjecajem mousikē. Čovjekov ethos određuje se kao donekle trajna ustaljenost načina življenja i odnošenja, koja nastaje navikom, to znači čestim ponavljanjem istih određenih gibanja. Kao najvažnija i najsnažnija vrsta navike pokazuje se neposredno oponašanje gibanja sadržanih u zbiljskom izvođenju mousikē. Tom spoznajom objašnjava se uvjerenje Grka o golemoj moći i značenju navike i oponašanja za cjelinu ljudskog života. Na toj osnovi se zaključno pokušava razumljivim učiniti za nas današnje začudan nazor Grka da je mousikē najvažnija i najdjelotvornija moć ljudskog odgoja i obrazovanja.

muzika; Platon; gibanje; oponašanje; ritam; harmonija; duša; ethos

nije evidentirano