hrvatski

Arhitektonski projekti Antonija Noalea za obitelj Garagnin u Trogiru:Kuća za siromaha kao projektni zadatak

Oko 1800. godine obitelj Garagnin pokrenula je organizaciju obiteljskih posjeda u okolici Trogira, u skladu sa tadašnjom europskom fiziokratskom praksom. Da bi podigli građevine na imanjima angažirali su čuvene talijanske klasicističke arhitekte. Narudžbe Garagninovih bile su u rasponu od plemićke vile do kuće za pisnente ‒ težake bez prava, zemlje i imovine (pisnente = poco più che niente). Od Antonija Noalea iz Padove naručili su projekte malih kuća za kolone ‒ težake koji su obrađivali posjednikova polja i potom prema ugovoru dijelili dobit, programatski skromne poput kuća za pisnente, a pritom oblikovane prema univerzalnim klasičnim kanonima. Članak se temelji na Noaleovim nacrtima za Garagninove koji ujedno predstavljaju njegov jedini dosad poznati angažman na hrvatskoj obali Jadrana. U radu se ističe prosvjetiteljski stav prema kojemu, po prvi put u povijesti arhitekture, svi projektni zadaci postaju jednako vrijedni. Kvaliteta arhitekture počinje se vrednovati po podesnosti i po prepoznatljivosti karaktera građevine.

Antonio Noale ; Ivan Luka Garagnin ; Francesco Milizia ; fiziokratizam ; klasicizam ; kolonska kuća ; ruralna arhitektura ; Trogir

nije evidentirano