hrvatski

Mogućnosti i ograničenja UZV-a, izravne digitalne radiografije iI CT-a u dijagnostici pleuralnih bolesti

Cilj istraživanja je bio usporediti mogućnosti i ograničenja ultrazvuka, DDR i CT-a u dijagnostici pleuralnih bolesti. Istraživanje je provedeno na pacijentima koji su primljeni u našu ustanovu s kliničkom sumnjom na pleuralnu bolest, tijeko perioda od godine dana. Analizirano je ukupno 80 pacijenata. Najčešča je dijagnoza kod ispitanika bila mezotelim. CT je pokazao najveću osjetljivost 94, 4%, ali specifičnost 35, 5%. DDR je imao dijagnostičku točnost od 90% točnosti CT-a, ali specifičnost 46, 2%. UZV je imao dijagnostičku točnost od 80% u odnosu na CT i osjetljivost 92, 6%. Nije nađen patognomoničan radiomorfološki supstrat za dijagnozu mezotelioma. CT najbolje zadovoljava kriterije za individualnu dijagnostiku mezotelioma, ali je DDR pokazao karakteristike prvoe metode izbora za pleuralnu patologiju ( s nižom radijacijskom dozom). UZV je najbolja metoda za dijagnozu malog pleuralnog izljeva i metoda izbora u JIL-a, kao i za definitivnu mikroskopsku dijagnostiku.

DDR- direktna digitalna radiografija; CT – kompjutorizirana tomografija; uzv- ultrazvuk; mezoteliom- maligni pleuralni tumor; JIL- jedinice intezivnog liječenja

nije evidentirano