hrvatski

Socijalna i emocionalna usamljenost kod adolescenata: povezanost s depresijom i agresivnim ponašanjem

Ovaj rad bavi se istraživanjem usamljenosti u adolescenciji. Primarni cilj istraživanja bio je ispitati odnos socijalne i emocionalne usamljenosti s depresijom i različitim oblicima agresivnog ponašanja (suprotstavljanje i prkošenje, poremećaj ophođenja, međuvršnjačko nasilje i osjećaj žrtve u socijalnim odnosima). U istraživanju je sudjelovalo 313 učenika drugih razreda srednjih škola, prosječne dobi 16 godina. Korištene su sljedeće skale: Skala socijalne i emocionalne usamljenosti za adolescente (Ćubela Adorić i Nekić, 2004), Skala depresivnosti za djecu (M. Kovacs, 1990 ; adaptirana prema Živčić, 1994) te Skala agresivnosti za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić, 2008). Istraživanje je pokazalo da srednjoškolci pokazuju sniženu razinu socijalne i emocionalne usamljenosti, depresije i različitih oblika agresivnog ponašanja. Mladići su u prosjeku usamljeniji i agresivniji u odnosu na djevojke, dok spolne razlike u izraženosti depresivnih simptoma nisu zabilježene. Rezultati regresijske analize pokazali su da je socijalna usamljenost povezana s poremećajem ophođenja, međuvršnjačkim nasiljem i osjećajem žrtve. Usamljenost u obitelji je značajan prediktor depresije i svih oblika agresivnog ponašanja, osim simptomatologije žrtve, dok je usamljenost u ljubavnim vezama prediktor depresije i osjećaja žrtve u socijalnim odnosima.

socijalna i emocionalna usamljenost; adolescencija; depresija; agresivno ponašanje

nije evidentirano