hrvatski

GIS analiza rasprostranjenosti čaglja (Canis aureus) u Hrvatskoj

Čagalj (Canis aurues) je pripadnik porodice pasa (Canidae) kojeg karakterizira oportunizam i život u čoporu. U Hrvatskoj je zabilježen još u 15. st te se ubraja u autohtone vrste. U većem broju je poznat na jugoistoku Hrvatske i u sjevernoj Dalmaciji, dok je tijekom posljednjeg desetljeća uočen trend povećanja populacije u kontinetalnoj Hrvatskoj i širenje na sjever, kao i u ostalim zemljama Europe. Pritisak lovaca zbog negativnog stava prema čaglju često rezultira prekomjernim odstrelom te je nužno pratiti populaciju kako se ne bi ugrozio dugoročni opstanak vrste. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti potencijalnu rasprostranjenost čaglja u Hrvatskoj. Na temelju podataka iz središnje lovne evidencije Ministarstva poljoprivrede o smrtnosti čaglja u razdoblju od 2007. do 2010. godine definirali smo područja Hrvatske s teritorijalnim čoporima i povremenom prisutnosti. Istraživanje je pokazalo da je čagalj teritorijalan na 3477, 97 km² (6, 3% kopnene Hrvatske) a na 6549, 72 km² (11, 88%) su zabilježeni pojedinačni primjerci bez dokaza o teritorijalnosti jedinki. Prisutnost čaglja je potvrena na području mediteranske i kontinentalne biogeografske regije dok u području alpinske regije u potpunosti izostaje. Pomoću Maxent prediktivnog modela napravljena je karta potencijalne rasprostranjenosti na temelju klimatskih varijabli, stanišnih tipova (NKS) i visinske raspodjele kao najznačajnijih čimbenika rasprostranjenosti čaglja u Hrvatskoj. Model je pokazao da je više od 50% kopnenog područja Hrvatske pogodno za život čaglja i njegovo rasprostranjivanje.

čagalj; rasprostranjenost; modeliranje; ekološki čimbenici

nije evidentirano