hrvatski

Poimanje fragmenta kod hrvatskih preporoditelja

Ovaj tekst razmatra odnos prema fragmentima u doba hrvatskog narodnog preporoda u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Drži se da taj koncept vuče korijene iz talijanske humanističke tradicije. Moguće je govoriti o počecima kulta fragmenata od Petrarkina dolaska u Rim sredinom 14. stoljeća pa sve do Montorsolijeve integracije kipa »Laokon i sinovi« u 16. stoljeću, koji obuhvaća obradu tekstualnih i umjetničkih fragmenata. Od druge polovice 16. pa do kraja 18. stoljeća pak treba govoriti o kulturi integracije fragmenata. Pastoralno pismo biskupa Maksimilijana Vrhovca 1813. godine smatra se pozivom na sakupljanje (comportatio)folklornog blaga, a bilo je upućeno znanstvenicima i puku u svrhu promicanja javnog dobra (publica utilitas). Ljudevit Gaj osvrće se na ovaj poziv u Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830.) te piše o ostacima spomenika u jeziku koji bi trebao biti integriran i pročišćen. Treći je primjer poimanja fragmenata među hrvatskim preporoditeljima integracija Osmana, epskog djela Ivana Gundulića, koji je 1844. dovršio pjesnik i političar Ivan Mažuranić.

fragment; Maksimilijan Vrhovac; Ljudevit Gaj; Ivan Mažuranić; integriranje

nije evidentirano