hrvatski

Transformacije i kontinuiteti u Dioklecijanovoj palači u Splitu od Roberta Adama do Aloisa Riegla

Objava knjige Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian Roberta Adama 1764. godine pomogla je povećanju zanimanja europskih antikvara za antičku baštinu istočnog Jadrana. Iako se o Dioklecijanovoj palači pisalo od srednjovjekovlja, od sredine 18. stoljeća opisima putnika su pridružene povijesnoumjetničke poredbe i valoriziranje na tragu Winckelmannovih koncepata autopsije, ideala i dekadencije. Do 1850. godine se, pak, može pratiti geneza dviju vrsta rekonstrukcija: antikvarno-historijske i konzervatorsko-restauratorske, koje spaja favoriziranje arheoloških otkrića posvećenih antičkih spomenika. U tekstu se opisuje povijest recepcije sklopa, koja je utjecala na poimanje vrijednosti Palače i na prijedloge za preinake u drugoj polovici 19. stoljeća. Posebno mjesto pripada problemu percipiranja i tretiranja Palače u doba europske rasprave o konzerviranju umjesto restauriranja odnosno o uspostavi altruističkog umjesto diskriminacijskog principa, koja je ojačala angažmanom Aloisa Riegla u Dalmaciji.

Dioklecijanova palača; Split; Robert Adam; Alois Riegl; konzerviranje

nije evidentirano