hrvatski

Antonomazija u pripovijetkama Ive Andrića

Gnomski stil u pripovijetkama i romanima Ive Andrića može se tumačiti i kao poetička dominanta njegova pripovijedanja. Dok se takvim stilom u romanima postiže učinak cirkularnosti, ponovljivosti historijskih obrazaca, u pripovijetkama je veća koncentriranost na same gnomske izričaje, ali i anegdote koje se javljaju radi boljeg oblikovanja likova. U ovom se radu gnomsko i anegdotsko u Andrićevim pripovijetkama analiziralo kroz prizmu tropa antonomazije koja zamjenjuje vlastito ime apelativom, epitetom ili perifrazom (prava, antička, metonimijska antonomazija) ili zamjenjuje neku osobinu vlastitim imenom (vosijanska, metaforička antonomazija). Analizom je potvrđena veza između stilogene upotrebe antonomazija (posebice vosijanskog tipa) i gnomskog stila pripovijedanja.

anegdota; antonomazija; gnoma; Ivo Andrić; pripovijedanje; trop

nije evidentirano