Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Svod u zvoniku crkve sv. Marije u Zadru u kontekstu najranijih europskih svodova s dijagonalnim lukovima (CROSBI ID 186571)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad | međunarodna recenzija

Šimunić Buršić, Marina Svod u zvoniku crkve sv. Marije u Zadru u kontekstu najranijih europskih svodova s dijagonalnim lukovima // Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 20 (2012), 1(43); 20-31

Podaci o odgovornosti

Šimunić Buršić, Marina

hrvatski

Svod u zvoniku crkve sv. Marije u Zadru u kontekstu najranijih europskih svodova s dijagonalnim lukovima

Svod u zvoniku ženske benediktinske opatije sv. Marije u Zadru jedan je od najranijih svodova s dijagonalnim lukovima pod grebenima, ali nije dovoljno poznat europskoj stručnoj javnosti, premda ga je opisao već T. G. Jackson (1887.) u svojem djelu Dalmatia, the Quarnero and Istria, with Cettigne in Montenegro and the Island of Grado, Clarendon Press, Oxford. Zvonik sagrađen 1105. spominje i K. J. Conant, ali navodi: „tower… in the Ravennate style, was constructed at Zadar (Zara) Cathedral in 1105.“ Zvonik benediktinske crkve sv. Marije u Zadru dao je sagraditi kralj Koloman, prvi kralj iz ugarske dinastije Arpadovića, koji je vojnom silom i mudrom politikom uspio okruniti se za hrvatskoga kralja u Biogradu nedaleko Zadra 1102. godine, ostvarivši tako personalnu uniju Hrvatske i Ugarske. Kralj Koloman je u Zadru, gradu s antičkom tradicijom koji je dugo bio jedan od najvažnijih gradova bizantskoga temata Dalmacije, i kojega je uspio pridobiti mirnim putem tek 1105. godine, svoj uspjeh obilježio gradnjom reprezentativnog tornja. Nastojeći potvrditi svoj legitimitet kao hrvatskog vladara, gradi zvonik u sklopu opatije benediktinki, koja je bila blisko povezana sa hrvatskim kraljevima domaće loze. Natpis uklesan u zidove zvonika spominje kraljevskog donatora i godinu 1105: ANNO INCAR DNI NRI IHV XPI MIL C V POST VICTORIAM ET PACIS PRAEMIA IADERAE INTROITVS A DEO CONCESSA PROPRIO SVMPTV HANC TURRIM SCAE MARIAE UNGARIAE (DAL)MATIAE CHROATIAE CONSTRUI ET ERIGI IUSSIT REX COLLOMANNUS Time je pouzdano datiran početak gradnje zvonika, a dovršetak bar donjih dviju etaža datiran je epitafom opatice Vekenege u kapitularnoj dvorani najkasnije u 1111. godinu. Zvonik crkve sv. Marije smatra se najljepšim romaničkim zvonikom tzv. lombardskoga tipa na hrvatskoj obali. U njegovu prvom katu sačuvana je prostorija nadsvođena križnim svodom s masivnim dijagonalnim lukovima, koji se oslanjaju na samostojeće ugaone stupove. Svod u zadarskom zvoniku iznimno je značajan u povijesti europskog srednjovjekovnog graditeljstva, jer je najraniji pouzdano datirani križni svod s dijagonalnim lukovima. Križni svodovi s rebrima pod grebenima važni su jer su prethodnice gotičkog križno-rebrastog svoda, te predstavljaju otklon od antičke tradicije građenja. Smatralo se da su se najraniji križni svodovi s rebrima pod grebenima gradili u Lombardiji, ali oni nisu sigurno datirani. a prema recentnim istraživanjima nisu građeni prije 1112. godine. Svod bočnih brodova svetišta katedrale u Durhamu, započet je vjerojatno 1093. godine i završen oko 1095. godine. Križni svodovi s dijagonalnim lukovima u krilima transepta katedrale u Speyeru izvedeni su vjerojatno još ranije, u pregradnji crkve nakon 1081. godine, no ni ti svodovi nisu pouzdano datirani pisanim povijesnim izvorima. Dakle, zadarski je svod još uvijek „najstariji sigurno datirani križnorebrasti svod u evropskoj arhitekturi“, kako je ustvrdio već I. Petricioli. Vrijednost svoda u zadarskom zvoniku ne proistječe samo iz njegove rane i pouzdane datacije, nego ponajviše iz njegova izvornoga i zreloga graditeljskoga rješenja. Odluka da se u zvoniku gradi svod s lukovima pod grebenima dokazuje da su majstori zadarskoga svoda poznavali najnovije tendencije u umijeću svođenja u tadašnjoj Europi. Zahvaljujući postavi stupova u uglovima kvadratične prostorije manjih dimenzija, majstori zadarskoga svoda uspjeli su skratiti raspon dijagonalnih rebara te primjenom polukružnih lukova konstruirati svod s približno horizontalnim tjemenim linijama, i to u vrijeme kad se u Lombardiji grade svodovi kupolastog oblika. To dokazuje neovisnost o lombardskom graditeljstvu, tada jednom od vodećih u Europi. Originalno rješenje svoda s dijagonalno postavljenim kapitelima, u vrijeme kad graditelji svodova novoga tipa diljem Europe još ne uspijevaju prevladati romaničku frontalnost, svjedoči o inventivnosti i darovitosti graditelja. Masivni dijagonalni lukovi u zadarskom zvoniku po obliku i dimenzijama presjeka odgovaraju pojasnicama bačvastog svoda u kapitularnoj dvorani, što govori u prilog tezi da oni nisu importirano rješenje, nego da su organički proistekle iz rješenja cijeloga sklopa kapitularne dvorane i zvonika. Znakovito je da je zadarski svod s dijagonalnim lukovima podignut je u zvoniku, kao i niz ranih svodova s dijagonalnim rebrima u Francuskoj krajem 11. st. ili početkom 12. st. Prihvatimo li hipotezu da su romanički graditelji masivnim ukriženim lukovima nastojali ukrutiti konstrukciju zvonika, izloženu snažnim vibracijama uslijed zvonjave, lukovi svoda u donjem dijelu zvonika crkve zadarskih benediktinki proizlazili bi iz strukturalne logike, a ne iz preuzimanja gotovih predložaka. Metoda gradnje dijagonalnih rebara, s jednim kontinuiranim lukom i drugim, diskontinuiranim, čija se dva kraka upiru u primarni luk, odgovara načinu gradnje vrlo ranih rebrastih svodova, poput svodova u krilima transepta katedrale u Speyeru, ali i antičkoj rimskoj metodi gradnje križnih svodova, sa „skrivenim dijagonalama“. Takav način gradnje, kao i stupovi dekorativno postavljeni tik pred zidom, mogli bi ukazivati na antičku inspiraciju majstora svoda u Zadru – grada s jakom antičkom tradicijom. Svod prostorije u prvom katu zvonika benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru značajan je graditeljski pothvat s početka 12. st., dokaz vještine graditelja, koji su se uhvatili u koštac s konceptualnim, geometrijskim i tehničkim izazovima koji su se javljali u ranom, eksperimentalnom razdoblju gradnje novoga tipa križnoga svoda s dijagonalnim lukovima. U zadarskom svodu neki od tih problema riješeni su na domišljat i izvoran način, koji se razlikuje od rješenja poznatih ranih svodova toga tipa koji su se u tom razdoblju gradili u Lombardiji, Provansi, Normandiji, Engleskoj i Gornjem Porajnju. Svod prostorije u prvom katu zvonika crkve sv. Marije u Zadru izvorno je graditeljsko djelo, koje pripada vrhuncima srednjovjekovne arhitekture u Hrvatskoj, a nedvojbeno zaslužuje i mjesto u povijesti europskoga graditeljstva.

graditeljska inovacija ; rani križno-rebrasti svod ; Zadar ; zvonik sv. Marije ; 12. stoljeće

nije evidentirano

engleski

The Vault in St Mary's Church Tower in Zadar in the Context of the Earliest European Vaults with Diagonal Arches

nije evidentirano

architectural innovation ; early rib-groin vault ; Zadar ; St Mary's church tower ; 12th century

nije evidentirano

Podaci o izdanju

20 (1(43))

2012.

20-31

objavljeno

1330-0652

Povezanost rada

Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti

Poveznice
Indeksiranost