hrvatski

Značenje narodnoga preporoda u povijesti hrvatskoga i slovačkoga književnog jezika

U radu se pokušava rasvijetliti značenje narodnoga preporoda u povijesti hrvatskoga i slovačkoga književnoga jezika. Polazeći od pretpostavke kako je fizionomiju razvojnih putova dvaju slavenskih književnih jezika, između ostaloga, odredila i različita participacija standardnotvornih faktora književnosti i filologije, zaključuje se da povijest hrvatskoga jezika predstavlja paradigmu u kojoj je književna tradicija imala većega udjela, dok su za slovački književni jezik pak bila karakterističnija svjesna jezikoslovna normiranja. Navedenu distinkciju ne potvrđuje samo standardna pretpovijest nego i preporodna jezična situacija. Hrvatski preporoditelji nastavljaju s tradicijom štokavske osnovice i tronarječne intelektualne nadgradnje, a štúrovska generacija, gradeći književnojezični izraz na srednjoslovačkoj osnovici i zajedničkoj češko-slovačkoj intelektualnoj nadgradnji, dokida tradiciju češke pisane riječi u Slovačkoj, stoga navedeno razdoblje u slovačkom primjeru zbilja predstavlja jezični i književni (pre)porod.

hrvatski jezik ; slovački jezik ; narodni preporod

nije evidentirano