hrvatski

Vjerska sloboda u kasnoantičkom Egiptu: vjerski nemiri i netolerancija kršćana prema poganskim vjerovanjima od kraja 4. stoljeća do zatvaranja posljednjeg staroegipatskog hrama 552. godine

Tijekom izlaganja autor namjerava analizirati vjerske nemire na području rimske i bizantske provincije Egipta u periodu kasnog IV. stoljeća te u razdoblju V. i VI. stoljeća. Nakon što je rimski car Teodozije I. 24. veljače 391. zabranio sva poganska vjerovanja na području Carstva u Egiptu započinju vjerski nemiri. Nekoliko mjeseci kasnije 16. lipnja 391. donesena je zabrana poganskih običaja i vjerovanja na području Aleksandrije i Egipta koja dovodi do otvorenog sukoba i uništenja drevnih poganskih hramova, velike knjižnice i Serapeja sa knjižnicom. U narednim desetljećima netolerancija prema svim oblicima poganskih vjerovanja i znanosti nastavljena je što postepeno dovodi do novih vjerskih sukoba, društvenih nemira i potpunog zatvaranja posljednjeg staroegipatskog hrama u Kom Ombu 552. g. U svom izlaganju autor će na osnovu sačuvanih izvora i literature nastojati dati presjek dramatičnih događaja koji su dosad u povijesnim istraživanjima uglavnom bili zanemareni ili prešućivani u velikoj mjeri zbog negativne uloge kršćanskih ekstremista.

stari Egipat; vjerska sloboda; kršćanstvo; poganska vjerovanja

nije evidentirano