hrvatski

Stanje i mogučnosti akvakulture u Hrvatskoj

Gledajući u svjetskim razmjerima, ulov u ribarstvu je dosegao svoj maksimum što je primjetno već više od jednog desetljeća. S druge strane možemo zamijetiti kontinuirani porast (oko 8% godišnje) akvakulture u svjetskim razmjerima i to posljednjih 40 godina. Razlog tome je povećana potražnja za ribom i ribljim proizvodima, te nemogućnost ulova da pokrije tu potrebu. Akvakultura podrazumijeva uzgoj vodenih organizama, uključujući ribe, rakove, školjkaše i alge, pod kontroliranim uvjetima, odnosno aktivnosti koje su potrebne za postizanje proizvodnje organizama korisnih čovjeku. U europskim okvirima, Hrvatska je bila jedna od pionira u akvakulturi. Poznata je činjenica da su stručnjaci iz drugi zemalja dolazili u Hrvatsku učiti o ovoj grani privrede. Dok su oni primijenili svoje stečeno znanje, Hrvatska akvakultura je u konstantnom padu, s izuzetkom uzgoja tune, koji bilježi druge probleme. Hrvatska akvakultura može se podijeliti na slatkovodnu i morsku. U uzgoju slatkovodnih vrsta riba razlikujemo uzgoj toplovodnih (ciprinidnih ili šaranskih) vrsta i hladnovodnih (salmonidnih ili pastrvskih) vrsta. Uzgoj toplovodnih vrsta podrazumijeva uzgoj šarana u monokulturi ili polikulturi s drugim vrstama, kao što su bijeli amur, sivi i bijeli glavaš, som, smuđ, štuka i linjak. Hladnovodni uzgoj se prvenstveno odnosi na uzgoj kalifornijske pastrve i manjim dijelom potočne pastrve. Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe iznosila je u 2010. godini oko 5.000 tona, od čega oko 2.500 t otpada na proizvodnju šaranskih vrsta te oko 2.500 t na uzgoj pastrvskih vrsta. Ukupna godišnja proizvodnja u marikulturi iznosi oko 13.000 tona, ukupne vrijednosti oko 900 milijuna kn (120 milijuna €). U uzgoju bijele ribe dominiraju lubin i komarča s proizvodnjom od oko 6.000 tona godišnje. Uzgoj tuna temelji se na ulovu manjih tuna iz prirode i njihovom daljnjem uzgoju do tržišne veličine u plutajućim kavezima u moru s godišnjom proizvodnjom od oko 4.000 tona. Uzgoj školjkaša uključuje uzgoj dagnji i kamenica na pergolarima i iznosi oko 3.000 tona daganja i oko 1 milijun kamenica godišnje. Mogućnosti akvakulture u Hrvatskoj su iznimno velike. U marikulturi smjer razvoja može biti dvojak. S jedne strane može se ići na povećanje kapaciteta od strane većih uzgajivača. To znači prelazak na semi-off shore i off-shore kaveze s većim prinosima. S druge strane može se ići na povećanje malih, obiteljskih farmi za uzgoj uz mogućnosti povoljnih sredstava za investicije i obrtnih sredstava te usklađivanje prostornih planova. Naravno da usporedno s ovim razvoj treba usmjeriti u izgradnju novih mrjestilišta, povećanje domaće potrošnje ribe i školjaka iz uzgoja kroz markentiške kampanje te plasman proizvoda iz marikulture u turizmu kao osnovnoj grani razvoja ove djelatnosti. Što se tiče mogućnosti razvoja slatkovodnog uzgoja, primarni razvoj bi trebao ići u povećanje proizvodnih kapaciteta na toplovodnim ribnjičarstvima. Mogućnosti plasmana proizvoda iz slatkovodnog ribarstva su velike, pogotovo kod hladnovodnih vrsta obzirom na izrazitu negativnu izvoznu-uvoznu bilancu . Naravno da je plasman gotovih i polugotovih proizvoda u ovom segmentu izrazito bitan obzirom na današnje suvremeno društvo i njegove prehrambene navike.

akvakultura; komarča; lubin; pastrva; šaran; školjkaši; tuna

nije evidentirano