hrvatski

Laslovo : od srednjega vijeka do kraja 18. stoljeća

Knjiga donosi etimologiju imena Laslovo, zatim opis zemljopisnoga okruženja sela u 18. stoljecu koje je znatno utjecalo na njegov povijesni razvitak te pregled povijesti Laslova u srednjem i ranom novom vijeku do kraja 17. stoljeca. Glavni dio knjige organiziran je sinkronijsko-dijakronijski tj. tematski i temelji se na analizi onodobnih austrijskih popisa stanovništva i njegovoga materijalnoga stanja u razdoblju od 1697. godine, odnosno oslobodenja od Osmanlija, do 1790. godine. Pocetkom 18. stoljeca Laslovo u pravnom smislu pripada Dvorskoj komori u Becu, nakon toga je dijelom Erdutskoga vlastelinstva te pred kraj stoljeca prelazi u vlasništvo veleposjednika Adamovica. Stanovništvo je tijekom cijeloga 18. stoljeca gotovo iskljucivo madarske narodnosti i kalvinske vjeroispovijesti te oscilira od dvanaest zabilježenih kucevlasnika (glava obitelji) 1697. godine do 433 stanovnika 1786. godine, a i tada je relativno malo naselje u usporedbi s ostalim naseljima osjeckoga kotara. U knjizi se onomasticki analiziraju imena i prezimena glava obitelji zabilježenih u Laslovu u 18. stoljecu te se podatci iz razlicitih popisa medusobno usporeduju. Gospodarstvo sela temeljilo se na poljoprivredi, pa se statisticki obraduju podatci o cjelokupnom materijalnome stanju sela u razlicitim razdobljima (površine oranica, livada, vinograda, broj konja, krava i sl.) te se ondje gdje podatci nisu dostupni pokušava rekonstruirati i prosjecni materijalni imetak po obitelji (tj. glave obitelji) u Laslovu 18. stoljeca.

Laslovo; povijesna demografija; austrijski popisi; lokalna povijest; Mađari; istočna Slavonija

nije evidentirano