hrvatski

Filozofija praxisa i Nova umjetnička praksa 1960-ih i 1970-ih godina u Hrvatskoj

Dvije dominante kulturološke pojave tijekom 1960- ih i 1970-ih godina u Jugoslaviji – filozofska grupacija Praxis i pojava tzv. nove umjetničke prakse – paradigmatski su primjeri radikalno kritičke struje u umjetnosti i filozofiji. Bez obzira na manjak izravnih veza među njihovim protagonistima, kao i na različita filozofska viđenja umjetnosti i njezine društvene uloge, obje pojave, kulturološki gledano, zauzimaju analognu poziciju u odnosu na ondašnje strukture moći: bilo da je riječ o kritici dominantnog ideološkog diskursa, napuštanju zadanih institucionalnih okvira umjetničkog rada ili težnji za emancipacijom i širenjem vlastitog polja djelovanja. Unatoč tome i zajedničkom zahtjevu za radikalnim propitivanjem i aktivnim mijenjanjem dotadašnjih umjetničkih, filozofskih i općih društvenih praksi, službena kulturna politika Jugoslavije na znatno se drugačiji način odnosila prema potencijalno subverzivnim idejama filozofije i umjetnosti. Ovaj rad naznačuje točke i razine na kojima se ondašnja neoficijelna filozofska i umjetnička praksa dodiruju i/ili razilaze, te nastoji ustanoviti razloge i strategije njihove drugačije percepcije od strane tadašnjih centara političke moći.

Praxis; Nova umjetnička praksa; SFRJ

nije evidentirano