hrvatski

Inovacije u kustoskim praksama Želimira Koščevića u počecima rada Galerije Studentskog centra u Zagrebu 1966. – 1973.

Interes za povijesti izložbi i kontekstualizaciju kustoskih praksi postaje sve prisutniji u povijesno-umjetničkim istraživanjima. Povijest izložbi u modernom smislu možemo pratiti od trenutka tzv. emancipacije umjetničkog djela i sukladne potrebe za njegovom prezentacijom široj javnosti, koja se u jeku revolucionarnih društveno-političkih okolnosti javlja u 18. stoljeću. Povijest izlagačkih praksi novu dimenziju dobiva s jačanjem globalnog tržišta, ali i prvim avangardnim umjetničkim iskoracima s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Dvadeseto stoljeće odlikuje se sve dinamičnijom izmjenom umjetničkih pravaca, ali i paralelnim koegzistiranjem različitih shvaćanja društvene uloge umjetnosti. Rezultat toga bit će usporedna pojava dvaju kustoskih pristupa: jednog koji se temelji na dominantnoj modernističkoj neutralnoj formi bijele kocke i drugog koji se povodi za avangardističkim zahtjevom spajanja umjetnosti i života, a kojeg odlikuju metode inovativnosti, paricipativnosti i propitivanja postojećih modela. Pojava neo-avangarde i institucionalne kritike tijekom 1950-ih i 1960-ih godina poljuljala je ustaljena značenja i institucionalne pozicije umjetnika/ce, umjetničkog djela, kustosa/ice i publike, te dovela do aktivnije uloge kustosa/ice u posredovanju novih umjetničkih izričaja, kao i radikalnog propitivanja vlastite pozicije. Kustos/ica sve aktivnije sudjeluje u stvaranju znaĉenja te svojim gestama ili tekstovima sve češće preuzima ulogu meta-umjetnika/ce, osobito u domeni konceptualne umjetnosti. Jugoslavenski kulturni kontekst specifičan je zbog svojeg geo-političkog položaja između Istoka i Zapada. Kulturna politika na ovim prostorima nije zadirala u slobodu umjetničke produkcije u mjeri u kojoj se to istovremeno događa u državama tzv. Istočnog bloka. Štoviše, ulaganjem u izgradnju i obnovu kulturnih centara, poput Studentskog centra u Zagrebu i drugim gradovima, podupirao se aktivan kulturni angažman mladih. Tako se, na krilima kratkotrajnog ekonomskog prosperiteta Jugoslavije 60-ih godina, a paralelno s anticipacijom revolucionarnog završetka iste dekade, formira Studentski centar u Zagrebu kao institucija sa stalnim priljevom financija i samostalnom raspodjelom sredstava. Formira se Kulturni sektor s nizom kulturnih programa u vodstvu mladih stručnjaka iz područja umjetnosti, kazališta, glazbe, itd. Na taj se način stvara plodna kolektivna stvaralačka sredina. Galerija SC, osnovana također početkom 1960-ih, svoj rad započinje predstavljanjem mladih i neafirmiranih umjetnika/ca, da bi u sredinom dekade svoju orijentaciju okrenula prema sve otvorenijim i eksperimentalnijim izložbenim konceptima. U tom je smislu presudna uloga Želimira Koščevića koji, pod utjecajem exatovaca, izložbi Novih tendencija, iskustvom sakupljenim na stipendiji u štokholmskom Moderne Museet Pontusa Hultena, kao i nizom drugih domaćih i stranih poticaja, u periodu 1966. do 1973. unosi niz inovacija u program Galerije SC. Neke od inovacija u kustoskom pristupu bile su: eksperimentalnost i poticanje mladih umjetnika/ca, otvaranje međunarodnoj razmjeni ideja, interdisciplinarnost, izlaženje iz Galerije i demokratizacija umjetnosti, izdavanje novina. Takve su inovacije rezultat novog shvaćanja kustoske uloge, kao i beskompromisnog zalaganja za galeriju kao „prostora slobode“, sukladno revolucionarnom duhu vremena. Spomenute inovacije najbolje su vidljive na primjerima izloži i akcija održanih u i izvan Galerije SC, poput serije izložbi Imaginarni muzej, Izložbe žena i muškaraca, Hit parade, izložbe Poštanske pošiljke, akcije Total, ali i brojnih drugih koje tek čekaju detaljna istraživanja i analize. Želimir Koščević i njegov doprinos u stvaranju tzv. „zlatnog razdoblja“ Galerije SC s prijelaza iz šestog u sedmo desetljeće prošlog stoljeća, predstavljao je vrijedan, ako ne i ključan, doprinos u formiranju Novih umjetničkih praksi, ali i drugih neo-avangardnih pojava u Hrvatskoj i čitavoj Jugoslaviji. U usporedbi s istovremenim kustoskim promjenama na Zapadu, poput revolucionarnih izložbi Heralda Szeemanna, Pontusa Hultena, Willema Sandberga, Setha Siegelauba i drugih, rad Želimira Koščevića predstavlja paralelnu i iznimno značajnu pojavu na ovim prostorima.

Želimir Koščević; Galerija Studentskog centra u Zagrebu; povijest kustoskih praksi; Nova umjetnička praksa; SFRJ; demokratizacija umjetnosti

nije evidentirano