hrvatski

Dobrobit riba

Ovaj pregledni rad razmatra kako se dobrobit definira i procjenjuje, te ispituje kako različite ljudske aktivnosti utječu na dobrobit riba. Dobrobit životinja teško je precizno definirati kao pojam. Različite definicije se usredotočuju na stanje životinja, na subjektivni doživljaj tog uvjeta i / ili o tome da li to stanje omogućava prirodni život. Sadržaj ovog rada opisuje sve vidove dobrobiti riba. Veliko neriješeno i kontroverzno pitanje dobrobiti, jest da li životinje mogu doživjeti i patiti kao i ljudi, kada su izloženi štetnim čimbenicima, kao što su fizičke ozljede ili zarobljeništvo. Dio ljudskog mozga (neokorteksa) generira subjektivni doživljaj patnje. Kod riba nedostaju ove strukture, tako da riba očito ne može trpjeti na isti način. Međutim, drugi dijelovi mozga riba su razvijeniji i odgovorni za složenije ponašanje. Stoga nedostatak neokorteksa ne znači da riba ne može doživjeti neku vrstu patnje. Nedavno provedena istraživanja ukazuju na sposobnost osjećanja bolnih podražaja kod riba. Poznate su neke aktivnosti čovjeka koje bi mogle imati negativan utjecaj na dobrobit riba, uključujući i antropogene promjene u okruženju, gospodarski ribolov, rekreacijsko sportski ribolov, akvakultura, držanje ukrasnih riba i znanstvena istraživanja. Slobodno živuća riba živi pod utjecajem različitih nepovoljnih uvjeta, od napada grabežljivca ili druge ribe iste vrste, neuspješnom pronalaženju hrane ili izloženosti lošim okolišnim uvjetima. Ribe odgovaraju na takve izazove putem fiziološkog odgovora na stres izlučivanjem "stresnih hormona" adrenalina i kortizola u krvi, što izaziva kratkoročne (sekundarne) metaboličke promjene koje pomažu da se ribe bolje nose s izazovom. Dugoročni (tercijarni) učinci kroničnog stresa uključuju promjene u ponašanju i funkcioniranju imunološkog sustava, rastu i razmnožavanju. Promjene ponašanja su važan dio odgovora na stres, jer omogućavaju da životinje izbjegnu i prevladaju utjecaje stresora. Ne postoji jednostavna veza između fizioloških reakcija na stres i dobrobiti. Možda je malo vjerojatno da kratkoročni prilagodljivi odgovori na izazov uzrokuju patnje, ali tercijarni odgovori na produljen, kronični stres, su indikatori loše dobrobiti. Broj indikatora (na temelju fiziološkog stresa, općeg zdravlja i ponašanja) može se koristiti za procjenu dobrobiti riba, i u znanstvenom i praktičnom kontekstu. Niti jedna metoda nije savršena ali najbolja strategija je da ih se koristi što je više moguće. Znanstveno proučavanje na području dobrobiti riba je u ranoj fazi u odnosu druge kralježnjake. Potrebno je dodatno istražiti: •Ponašanje riba kao odgovor na štetne podražaje i neuralne mehanizme koji potiču promjene u ponašanju. •Mentalne sposobnosti riba i načine mjerenja pokazatelja, poput tjelesnog oštećenja, koji stvaraju subjektivna stanja dobrobiti ili patnje. •Bolesti riba i njihov utjecaj na dobrobit. •Dobrobit ukrasnih ribica i onih koji se drže u akvariju. •Posljedice čovjekovih aktivnosti na dobrobit riba. •Točne mehanizme kojima nastaju štetni učinci ljudske djelatnosti.

ribe; dobrobit; stres; ponašanje; procjena

nije evidentirano